Želite da vaše dijete ili vaš đak čita knjige s pažnjom i razumijevanjem, da ih voli čitati jer u tome uživa, a ne jer mu je to obaveza. Najbolji način da vam se želja ispuni je da čitate skupa i da o pročitanom razgovarate. Šta god čitali, pitanja su: šta je u pročitanom bilo vrijedno vaše pažnje, vremena, strpljenja. Nekad je odgovor očit, a nekad traži znanje, iskustvo (čitalačko), dovitljivost. Nekad ga, nažalost prečesto u obaveznim lektirama, nema, jer ima pjesama i priča neuspješnih, slabih, dosadnih, nezanimljivih, izvještačenih... koje su u školske izbore ušle preko veze – iz razloga nevezanih za umjetnost riječi. (O tome više ovdje)

U blogu pod nazivom Knjige se ne čitaju same biramo djela iz obaveznih školskih izbora koja zaslužuju povjerenje i čijim se čitanjem, i tumačenjem, kroz razgovor o pročitanom, približavamo željenom cilju – odgoju kompetentnih čitatelja i čitateljica.

Naš izbor uključuje kraće forme, jer su metodički manje zahtjevne.

#knjigesenečitajusame07

Enes Kišević

SUHA PJESMA[1]

Siniša šiša miša od pliša,
šašava kiša pljušti u šaš,
tapšu u doboš Radoš i Višnja
Maša i Jakša praše u marš.

Ušuškan šumar šešir stišće,
šašava kiša pljušti u šaš,
šušnu u šušnju ševa tiše,
šumi, šumi od lišća plašt,
šumi, šumi od lišća plašt...

– Prestani, tata, šuškati više!
Ne piški mi se nimalo baš.

Suha pjesma je zaigrana oko izgovora nagomilanih glasova š. Do same poente ima se utisak da je pjesma skoro besmislena, jer je sadržaj stihova određen/podređen zvučnošću, ali se na kraju sve objasni i razriješi. Te sve riječi sa šššš govori otac koji zvukovima (šuškanjem) pokušava navesti sina da piššššški.

Nije li tata malo čudan? Zašto misli da će šuškanjem navesti dijete (može biti i kćerka i sin) da piški? Zašto mu je to uopšte važno? Zašto roditelji brinu o tim stvarima, kada će dijete jesti, spavati, piškiti, kakiti, oprati zube, kupati se? Na ova, i slična, pitanja, nakon čitanja pjesme, mogu odgovarati i odrasli i djeca. Možda i jedni i drugi saznaju nešto zanimljivo i korisno. Evo još sličnih pitanja: Šta tate još rade čudno? A mame? Kako bi zvučala pjesma za uspavljivanje?

Možda bi se djetetu počelo piškiti da je šuškava pjesma bila još malo duža:

Šef na šporetu pošira kriške
Nuša šušnula mašnu u tašnu
Elša Šišić ošišala šiške
Šašavi miš se ušušk'o u brašnu...

(Za početak, dovoljno je sjetiti se, ili potražiti u rječnicima, što više riječi sa šššš.)

Enes Kišević (1947), glumac i pjesnik, autor naslova Mačak u trapericama, I ništa te kao ne boli, Ne ogledalo, lice umij, Lampa u prozoru, Djed Mraz i Baka Mrazica, Čudostvorac, Veseli sat, Djeca su druga polovica duge, Mama ti si moj zrak, Lampa, pače, mačak.

[1] Preuzeto iz Vesela, antologija: izbor poezije za djecu iz Vesele sveske 1952–1991., str. 64. (knjiga18-korice)