Želite da vaše dijete ili vaš đak čita knjige s pažnjom i razumijevanjem, da ih voli čitati jer u tome uživa, a ne jer mu je to obaveza. Najbolji način da vam se želja ispuni je da čitate skupa i da o pročitanom razgovarate. Šta god čitali, pitanja su: šta je u pročitanom bilo vrijedno vaše pažnje, vremena, strpljenja. Nekad je odgovor očit, a nekad traži znanje, iskustvo (čitalačko), dovitljivost. Nekad ga, nažalost prečesto u obaveznim lektirama, nema, jer ima pjesama i priča neuspješnih, slabih, dosadnih, nezanimljivih, izvještačenih... koje su u školske izbore ušle preko veze – iz razloga nevezanih za umjetnost riječi. (O tome više ovdje)

U blogu pod nazivom Knjige se ne čitaju same biramo djela iz obaveznih školskih izbora koja zaslužuju povjerenje i čijim se čitanjem, i tumačenjem, kroz razgovor o pročitanom, približavamo željenom cilju – odgoju kompetentnih čitatelja i čitateljica.

Naš izbor uključuje kraće forme, jer su metodički manje zahtjevne.

#knjigesenečitajusame06

Branko Ćopić

Kod čičine kuće[1]

U čiče je stoka zdrava:

konj, magare, vo i _ _ _ _ _.

Pored krave, i to vele,

leži jedno malo _ _ _ _ .

I kobilu čiča ima,

ona vazdan glavom _ _ _ _ _.

Za kobilom ždrijebe skita,

nogama se zadnjim _ _ _ _.

Ispred kuće čiča viče,

a u štali krava _ _ _ _.

Ždrijebe kaska brzo, brže,

a kobila za njim _ _ _.

Kad na potok voko ode,

on popije bure _ _ _ _.

A konj vranac, tvrde glave,

taj popase tovar _ _ _ _ _.

Magarac je skroman tako

pa mu živjet nije _ _ _ _.

Malo jede, malo pije,

ko god stigne, taj ga _ _ _ _.

Iz dvorišta čuješ glas,

laje Žućo, ljuti _ _ _.

Taj ti ne zna šta je post,

glođe uvijek neku _ _ _ _.

Na bunjištu, sjajna oka,

pored pijetla stoji _ _ _ _.

U pijetla je šaren rep.

Majko mila, što je _ _ _ _ _.

U bari se vazdan pljuska

duga vrata bijela _ _ _ _ _.

A pored nje, vrata kratka,

pliva, roni jedna _ _ _ _ _.

Evo blata kao kvasac

i u njemu rokće _ _ _ _ _ _.

Tuda moraš ići bos,
začepiti dobro _ _ _.

Obnoć blizu sova huče,

a po danu golub _ _ _ _.

I još nešto, zatim tačka,

pored peći prede _ _ _ _ _.

Čitanje Ćopićeve pjesme lako se pretvori u igru s djetetom. Dijete će kroz igru naučiti šta je rima, rimujući naučiće nešto i o domaćim životinjama. Pjesma je komponovana kao niz zagonetki, čije rješenje olakšava rima, ali ona sama nije uvijek dovoljna. Zato se igra, ako je odrasla osoba raspoložena i nadarena, može nastaviti:

Pored kuće, ispod loze

stoji jarac iza _ _ _ _.

Za lišće je jarac slijep

vidi samo kozi _ _ _.

Djeci odrasloj u gradu pjesma može biti pomalo apstraktna, ako nisu nikada, a lako je moguće, vidjela seosko dvorište. Književno djelo često se odnosi na neku prošlu stvarnost koju su prvi čitaoci mogli lako zamisliti, ali koju nakon nekog vremena novi (i mali!) čitaoci ne mogu zamisliti na isti način. (Fraza okreni moj broj nastala je u vrijeme telefona s okruglim brojčanicima. Upitajte dijete kako je ono razumije.) Stoga se Ćopićeva igra može i prevesti u novi kontekst:

Na te-veu loša slika

Puna bombi i _ _ _ _ _ _ _.

Biće bolja, i to zna se

Kad započne Pepa _ _ _ _ _.

Čudne stvari ljudi rade

Sred parkova dižu _ _ _ _ _.

A u zgradi svaki stan

Ima lift i _ _ _ _ _ _ _.

Uz trotoar svuda nikle

Lijepe staze za _ _ _ _ _ _ _.

Al opet smo slični meti

Gađaju nas _ _ _ _ _ _ _ _ _.

(Pišite nam ako želite još :-)

Branko Ćopić (1915), profesionalni književnik, napisao je više romana, zbirki priča i pjesama za djecu. Mnoga od tih djela su bila, a neka su još uvijek u lektiri: Bašta sljezove boje, Bojna lira pionira, Doživljaji mačka Toše, U carstvu leptirova i medvjeda, Doživljaji Nikoletine Bursaća, Orlovi rano lete, Lalaj Bao, Čarobna šuma, Ježeva kućica, Djeda Trišin mlin, Magareće godine...

[1] Preuzeto iz Vesela, antologija: izbor poezije za djecu iz Vesele sveske 1952–1991., str. 48. (knjiga18-korice)