Ishodi
Dinko Šimunović / Duga
Rada ishodi
III TRIJADA
Čitanje
Mediji
Ključne riječi i sintagme

bilbordi / društvene mreže / duga / empatija / intertekstualnost / kontrast / metafora / oglasi / onomatopeja / patrijarhat / personifikacija / predrasude / priča u priči / pripovijetka / simbol / stereotipi / tradicija / ženska prava

Zašto ovaj sadržaj?

Tekst govori o djeci u svijetu odraslih koji ne razumiju njihove potrebe i želje. Pripovijetka je bitna ne samo iz te perspektive nego i zbog toga što otvara pitanje utjecaja društva na pojedinca: šta se desi kada društvo nametne pojedincu svoje zakone, ko čini društvo, ko piše nepisana pravila, šta se desi kad neko odstupi od njih itd. Bitno je da djeca prije nego završe osnovnu školu budu svjesna svijeta u kojem žive te da preispitaju ono što su ona dotada postala i ono što tek trebaju postati. Kakva su im to pravila nametnuta i zbog čega? Kako se nositi s njima? Kao i da spoznaju da je svaki čovjek individua za sebe te da se nijedno pravilo ne mora odnositi na njih ukoliko ih čini nesretnima. Svaki pojedinac živi za sebe i njegov život, njegove odluke trebaju biti u njegovim rukama, a ne u rukama društva. Pripovijetka se dalje povezuje s feminizmom, što za djecu može biti nešto sasvim novo, zanimljivo i korisno. Osim toga, pripovijetka tematizira i ulogu novca, tačnije materijalnih stvari u njihovim životima – nikome u ovoj pripovijetki novac nije donio sreću, samo nesreću jer su ljudi zaboravili duhovnu stranu svog života.

S druge strane, na osnovu pripovijetke djeca mogu spoznati da ih književnost opominje i u vezi sa spomenutim temama, odnosno da književnost nije samo tekst napisan na papiru nego da ih ona može potaknuti na razmišljanja u različitim smjerovima. Pripovijetka je pisana jednostavnim jezikom što je čini čitljivom i temu lakše razumljivom, ali i djeci primamljivom. Šimunović je kao glavnu junakinju izabrao djevojčicu, pa kada pripovijetku čitaju djeca u osnovnoj školi, mogu je zamisliti kao svoju vršnjakinju: imaju slična mišljenja, probleme, stavove, strahove itd. Priča je detaljna i djeca trebaju biti pažljiva pri čitanju jer im omogućava da književnost povežu sa sredinom u kojoj žive te bi ih trebala potaknuti da istu učine boljom tako što neće slijepo slijediti sve ono što društvo kaže da treba – djevojčice ne moraju biti slabe, zdrave, glupe, neškolovane, nesposobne niti lijepe, a muškarci ne moraju vladati svijetom, niti biti snažni, jaki, pametni. S književno-umjetničkog aspekta djeci je omogućena kako detaljna analiza likova i sadržaja tako i odnosa dešavanja između prirode i ljudskih života. Osim toga, djeca mogu upoznati i značaj priče u priči i intertekstualnosti na glavnu priču.

 

Uzrast – prijedlog: 7. razred osnovne škole

Interpretacija

Gdje se odvija radnja pripovijetke? Kakva je sredina u kojoj živi Srna?

Radnja pripovijetke odvija se u varoši Čardak, ispod koje protječe rijeka Glibuša, a iznad koje se nalazi stara tvrđava. Sparina i zagušljivost ulica dodatno opisuju težinu atmosfere koja vlada među Čardačanima. Tišina i mrtvilo obavijaju Čardak jer Čardačani nisu ljudi od akcije, oni su uspavani, učtivi i oprezni kada je u pitanju njihovo ponašanje i ponašanje njihove djece, tačnije djevojčica za koje Čardak predstavlja svijet zabrana. Oni su ukočeni, uštogljeni, u skladu s tradicijom. Zaokupljeni su materijalnim stvarima, a njihova duhovna strana svodi se na obavljanje molitvi i vjerovanje u narodne priče.

 

Ko je glavni lik u pripovijetki?

Glavni lik pripovijetke je djevojčica Brunhilda, koju svi zovu Srna zbog njene vesele i razigrane prirode, nimalo očekivane kod djevojčica u Čardaku. Ona ne smije da pjeva kada i koliko želi, ne smije da se sunča ni kupa u Glibuši, ne smije ni da skače, pa ni da jede koliko hoće. Mora da oblači haljine i da ide na molitvu sa svojom majkom, što ona prihvata i obavlja. Budući da je kao vatra živa, roditelji joj iz opreza počinju zabranjivati i stvari koje druge djevojčice smiju raditi. Ipak, ona je i naivna, povodljiva, kao i svako dijete, bezazlena i neiskvarena jer za sebe i za svoje roditelje želi samo sreću i kad joj se prvi put ukaže prilika za to, krene za njom jer već shvata – kroz Savinu priču te šetnju kroz vinograd – da sreća za nju u svijetu u kojem živi može biti samo ako postane dječak.

 

Kako se njeni roditelji ponašaju prema njoj?

Serdar i Serdarovca vrlo su strogi prema Srni, najprije što je žensko, a potom i što su najbogatiji u varoši. Paze da Srna svojim ponašanjem ne oskrnavi idealnu sliku djevojčice koju imaju Čardačani. Ugled im je najbitniji u životu, a misle da od tog ugleda zavisi i sreća njihove djevojčice. U društvu u kojem žive očekuje se od njih da poštuju njegove zakone i pravila, stoga prate svaki Srnin korak kako ih društvo ne bi osudilo zbog neke nepravilnosti. To su ljudi koji robuju patrijarhalnom svijetu i koji svoja ja potiskuju da bi bili prihvaćeni. To isto žele učini i svojoj djevojčici smatrajući da je to najbolje i za nju i za njih.

 

Kako se Srna osjeća u tom svijetu?

Srna svaki dan sluša mnoge opomene, ali je ipak više vesela nego tužna. Ona ne razumije mnogo ponašanje svojih roditelja niti okoline, zna samo šta želi, a šta oni žele od nje. Ne pita, ne buni se, iako traži svaki mogući trenutak da skače, pjeva i da se sunča: Srna je sve to u svojoj dječijoj duši ćutjela, ali mislila nije ništa. Kako protječe radnja priče, Srna polahko shvata ko je ona i kakve su njene šanse u društvu u kojem živi takva kakva jeste.

 

Kakve su Srnine želje?

Srna kao i većina djece ima potrebu da se igra, trči, istražuje, pjeva, vrišti, smije se itd. Njene želje i njena sreća jasno su iscrtane kada s roditeljima i udovicom Klarom šeta vinogradima: Molila i molila ona, a Srna trčala i trčala sad pred njima, a sad iza njih, i zavirivala u svaki grm i pod svaki kamen, pa joj se činilo da i nije na ovom svijetu. Osim toga, Srna želi da njeni roditelji budu sretni i zadovoljni. Stoga je prolazak ispod duge za Srnu sasvim razuman – ako će postati dječak, onda će svi biti sretni, ona će moći trčati i raditi sve ostalo što joj je bilo zabranjeno, a ni njeni se roditelji neće buniti. Biti dječak u svijetu koji pripada dječacima najlakše je i najljepše jer znači slobodu. Zbog toga, dok ide prema dugi, Srna sebe zamišlja kao krasna i jaka dječaka, kako se ispod duge vraća k roditeljima... a oni je grle i plaču od radosti...

 

Gdje čitamo o prednosti muškaraca u odnosu na žene? Kako se zove ovakvo društvo?

Samo se dječaci smiju sunčati na suncu i hladiti u Glibuši ne čekajući večer kao njihove sestre... Fizički izgled: djevojčice su pile različite lijekove jer su trebale biti zdrave, tanke i vitke – nisu smjele da jedu koliko žele: Valja da čuvaš zdravlje jer ti nijesi nikakav dječak. Njima ne može ništa biti. Ti valja da se čuvaš... I ne smiješ trčati jer se to djevojčici ne pristoji... Grehota što vam nije sin! ... A da nijesam bila žensko, pa sve što nemam ruku, ne bih bila ovoliko isplakala, niti bi mi živjeti ovako omrznulo... Nijesi je nikad (sreću) ni imala, kćerce, dok si se žensko rodila...

Ovo je patrijarhalno društvo.

 

Kakvu funkciju ima lik vezilje Save?

Savina je priča priča u priči – Šimunović prekida glavni tok radnje da kroz sudbinu Save ukaže na ono šta je to bitno u priči o Brunhildi i Čardaku – obje se pokušavaju uklopiti u kalupe društva, ali ne uspijevaju jer u svojoj prirodi imaju određenu karakteristiku koju ne mogu ispraviti, a kojom narušavaju sliku žene kakvu je društvo odredilo.

 

Zašto Srnini roditelji odlaze u tvrđavu?

Srnini roditelji u tvrđavu odlaze poslije njene smrti shvativši surovost i pogrešnost tradicije pod čijim su zakonima živjeli. Tvrđava u koju se povlače simbolizira zatvorenost i tvrdoću njihovih uvjerenja. Nakon kćerkine smrti za njih je život i u tvrđavi i u društvu nemoguć – umro je zajedno sa Srnom, pa jedino što im ostaje zapravo je samoubistvo. Tradiciju Šimunović ovdje radikalno odbacuje kao vrijednost i vodilju u uređenju zajednice.

 

Na koji način je priroda popratni faktor dešavanja?

Opisi prirode pojačavaju snažne kontraste na kojima Šimunović gradi strukturu svoje priče. Sukobljavaju se pitomi i divlji pejzaži. Opisi ljeta i sparine su način da se posredno naslika učmalost konzervativne sredine. Kada Srna pada u močvaru crn, velik oblak, dotjeran hladnim jesenskim vjetrom, poklopi sunce, i duge, one sjajne i lijepe duge, nestade. Nakon što se Srna udavi u močvari trčeći k dugi u želji da postane sin, u Čardaku nikada više ne progrije sunce – Čardačani su se potapali u moru kiše i tmine, a svjetla nije bilo nigdje vidjeti. Vjetar, oluja i kiša izazivaju strah i tjeskobu u varoši, a Čardačani su zatvoreni u svojim kućama. Ranije, dok Srna trči po vinogradu, sva sretna, i dan je sunčan. Šimunović ovdje koristi romantičarsku tehniku.

 

Kakva je funkcija društva u kreiranju ljudskih života?

Srna, njeni roditelji i Sava samo su pojedinačni primjeri društvenog utjecaja na stavove, ponašanja i život svakog njenog člana. Srna je nevino dijete koje želi biti sretno, a njeni roditelji tek nakon njene smrti shvataju da sve duše nijesu iste niti svaki život kao njihov; da ima nešto u ljudskim dušama izvan briga za novcem i hranjenjem. Društvena pravila, to nam Šimunović sugeriše, konzumirana bez njihovog kritičkog sagledavanja mogu biti pogubna.

 

Šta znači Srna?

Srna označava ženku jelena, a u slavenskoj mitologiji kćer boga Peruna, gromovnika. Bila je poznata po svojoj brzini i okretnosti, pa je ujedno i simbol slobode i divljine, a ljudi su je smatrali zaštitnicom šuma i prirode. U ovoj priči se na jednom mjestu spominje da su Brunhildu prozvali Srnom jer hitro skače. U kontekstu priče značenje imena sasvim odgovara Brunhildinoj prirodi jer je voljela prirodu, htjela slobodu i bila divlja u odnosu na sredinu u kojoj je živjela. Njezina brzina, okretnost i želja za istraživanjem mogu se povezati sa slavenskom boginjom Srnom. S druge strane, izgled srne kao životinje također odgovara Brunhildi jer ima skladno, vitko i lahko pokretljivo tijelo.

 

Šta znači duga?

Duga je meteorološki i fizikalni fenomen koji se pojavljuje na nebu kada se zraka sunca prelomi i reflektuje u kapljici vodi. Duga ima sedam boja. Jedno od simboličkih značenja duge je zavjet i obećanje Boga Noi nakon potopa da više nikada neće potopiti ljudski rod zbog grijeha kao što je uradio njegovom narodu. Takvo tumačenje spominje i Sava u pripovijetki. U tom kontekstu duga treba donijeti mir, spokoj, blagostanje, nadu u bolji život i spasenje. Tako i u ovoj priči. Kada Sava priča da je nekad davno slušala da se djevojčica koja protrči ispod duge pretvori u muško, u Srni se javlja nada da će tim činom u njenom životu i životu njenih roditelja biti blagostanje i ljubav – njihovi životi postat će skladni. Duga u kontekstu obje priče – biblijske i Šimunovićeve – može značiti da kraj potopa, odnosno svršetak kazne može doći samo ako ljudi shvate zašto su kažnjeni. Čitalac je pozvan da preispita svoj odnos prema tradiciji i rodnim nepravdama koje iz nje proističu. 

 

N. A.