basna / kreativnost / oholost / porijeklo / pouka / sukob / umišljenost
Tekst osuđuje osobine oholosti i umišljenosti koje već žive među učenicima/učenicama u razredu, vjerovatno su ih već osvijestili/osvijestile i zato je potrebno o njima razgovarati. U kontekstu pjesme, oholost je dovedena u vezu s porijeklom, ali bi njeni uzroci u razredu vjerovatno više bili vezani za osjećaj više vrijednosti zbog boljih ocjena, neke vještine, npr. talenta za sport, osobine, materijalnog stanja, itd. Također, kao i svaka basna, i Dva pijetla pozivaju djecu da analiziraju i procjenjuju vlastito ponašanje.
Uzrast – prijedlog: 4. razred osnovne škole
Ova Vitezova basna u stihovima govori o dva pijetla koji žive na istom prostoru, u istom dvorištu. Oba se, poput „dva cara presvijetla“, diče svojim „slavnim rodom i porijeklom“. Problem i nastaje jer oba dijele iste osobine prepotentnosti i nadmenosti – sujeta im ne dopušta da međusobno budu jednaki, naročito jer se nalaze na istom malom prostoru u kojem je jedan od njih višak. „Mora“ se znati ko je „slavnijeg“ roda. Da bi dokazali ko je prvi, superiorniji, „zavade se do krvi“ i dolazi do sukoba. Razlog je, međutim, besmislen, jer šta su rod i porijeklo, u kokošijem svijetu. Da li je isti razlog u ljudskom smisleniji? Šta rod čini slavnim i od čega zavisi kvalitet porijekla?
S obzirom na to da je pjesma rimovana basna, odgovor na ova pitanja čeka nas u poenti. Nakon sukoba pobjednik zahtijeva divljenje i kukurikanjem skreće pažnju grabljivice na sebe, zaboravljajući u slavlju na oprez. U kontekstu sukoba oko slave i porijekla orao je doslovno „iznad“ pijetla pobjednika; orao leti, a pijetao ne, iako je također ptica. Pijetlova koji se diče porijeklom, i tu osobinu izdvajaju kao nešto čime će opravdati prezir jedan prema drugom, zanemaruju činjenicu da ne lete, iako je mogućnost letenja obilježje njihove vrste. Nesposobnost da se slika o sebi posmatra u širem kontekstu je jedan od znakova gluposti, na koju se većina basni obrušava.
Pouka pjesme je da porijeklo nije vrlina koja zaslužuje divljenje jer je van naše kontrole, ni na koji način pojedinac/pojedinka ne može uticati na odabir svog porijekla. To što je pijetao, samoprozvano, slavnog roda, nešto je čime se toliko hvalio, a pokazalo se ne samo krajnje beskorisnim nego i razlogom njegovog stradanja. Pouka je tako sadržana i u osudi umišljenosti kao osobine.
O pijetlovima ne znamo ništa više osim činjenice da su pijetlovi, ne znamo ni koji je od njih pobjednik niti nam je to važno. Nedostatkom ovakvih informacija basna postiže univerzalnost. Basna postupa na principu da jedan lik, jedna životinja, uvijek plošno predstavljena i svedena na jednu funkciju, bude nosilac i prikaz ljudske osobine. To je jasno uzmemo li u obzir alegorijski karakter basne i namjeru da se pričom o životinjama ispriča priča o ljudima. U ovom slučaju pijetao je simbol oholosti, prepotentnosti, umišljenosti. Basna djeluje odgojno. Osuđuje navedene osobine i ilustracija je situacije u kojoj pijetao ispašta upravo zbog njih.
E. S.
Grigor Vitez
Dva pijetla
U dvorištu, na bunjištu
Živjela su dva pijetla,
Ko dva cara presvijetla,
Slavna roda i podrijetla.
Radi toga – ko je prvi,
Zavade se baš do krvi.
Mač istrgnu svaki svoj,
Zametnu se ljuti boj.
Pobijeđeni, skunjen, ljut,
Sakri se u neki kut,
A pobjednik digne viku
Čak s drveta u šljiviku:
„Divite se pobjedniku!
Kukuriku! Kukuriku!“
Dozva orla ova vika
I odnese pobjednika.[1]
Pre(ne)poznate riječi:
bunjište – dio seoskog dvorišta gdje se odlaže smeće
[1] Vesela, antologija: izbor poezije za djecu iz Vesele sveske 1952–1992., Mas Media Sarajevo: Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo, 2018., str. 14.
Grigor Vitez (1911–1966), pisac za djecu i prevodilac, zasigurno je autor mnogih djela s kojima se djeca susreću kroz školske čitanke tokom svog školovanja. Radio je i kao učitelj i urednik u izdavačkoj kući Mladost gdje je uređivao biblioteke Vjeverica i Jelen, a djela po kojima je najpoznatiji su: Kad bi drveće hodalo, Jednog jutra u gaju, Sto vukova, Iza brda plava i igrokaz Plava boja snijega.
Čitanje:
Uočava vrste tekstova i analizom definiše svrhu i namjenu teksta. (Učenici/učenice će moći uočiti osnovne osobine basne: kratkoću, pouku, životinje kao likove – simbole ljudskih osobina; moći će pronaći svrhu basne koja je uvijek sadržana u njenoj pouci, tako je i namjena ove vrste teksta da prenese neko univerzalno znanje ili misao.)
Izdvaja bitne informacije iz pročitanog teksta. (Učenici/učenice će moći zaključiti da je razlog zašto pijetao strada, zašto ga odnosi orao, to što je bio ohol i umišljen, kao i da su ove osobine negativne.)
Povezuje napisano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi. (Učenici/učenice će osobinu oholosti klasifikovati kao negativnu i moći osvijestiti jesu li se ponijeli/ponijele slično pijetlu nekada u svom životu, s ciljem neponavljanja sličnih postupaka.)
Pisanje:
Prilagođava vrstu, formu i stil namjeni pisanja. (Pisanje basne)
Poznaje i koristi pravopisna i gramatička pravila i koristi ih u odgovarajućim prilikama. (Veliko i malo slovo, način pisanja stihova, dijaloga/upravnog govora, bilježenja većih cjelina u tekstu)
Govorenje:
Komunicira (Govori) razgovijetno, pravilno, smisleno. Usmjerava iskaz na konkretan cilj. (Da dokaže kako je opisano ljudsko ponašanje posljedica osobina oholosti ili tvrdoglavosti.)
Prilagođava... Vodi računa o razumljivosti i jasnoći iskaza, drži se teme, zna sažeti iskaz.
Čas se može započeti podsjećanjem na ranije pročitane basne. Đaci će se podsjetiti na poučnu funkciju te književne vrste, kao i na njene formalne osobine.
Nakon toga biće u stanju da, pročitavši pjesmu, Dva pijetla zaključe kako se i tu radi o basni, pa će dalji razgovor ići u smjeru „naravoučenija“ – zašto pjesnik koristi tu formu, čemu želi da nas pouči, kakve veze pijetlovi imaju s ljudima.
Đaci ovog uzrasta vjerovatno nemaju jasne predstave o tome šta su rod i porijeklo, ali im se to može objasniti. Naprimjer, ovako:
Svi se ljudi rađaju u nekoj zajednici i već na taj način postaju njeni članovi. Uče njen jezik i praktikuju njene običaje. Običaji mogu biti manje ili više smisleni i korisni, ali ne na način da su naši uvijek dobri već samim tim što su naši. Isto je i sa jezikom, koji može bolje ili gore služiti u komunikaciji, ali se ne može dokazati da je jedan (naš) „ljepši“ od drugog. Dok odrastamo, mi prema zajednici gradimo i kritički odnos, shvatamo da je zajednica skup pojedinaca koji su svi različiti i koji različito upotrebljavaju jezik i različito primjenjuju (ili čak ne primjenjuju) običaje. Pripadanje zajednici nema veze samo s rođenjem nego i s našim izborom da joj pripadamo, i s načinom na koji to činimo. Pripadanje je naš izbor, a ne sudbina. Kao i svaki izbor, i taj mora imati neke razloge, a ti razlozi se mogu analizirati i procjenjivati. Na kraju, to kakvog smo roda i porijekla samo po sebi ne znači ništa ako ne podrazumijeva neke vrline koje smo izabrali da živimo. Visok rod može značiti plemenitost, solidarnost, nesebičnost, hrabrost, istinoljubivost, i sl. Ali može značiti i bogatstvo i moć da se upravlja drugima i da se druge iskorištava.
Važno je, objašnjavajući koncept roda i porijekla, naglasiti da je to uvijek izbor, i da taj izbor u jednoj fazi ljudskog života za pojedince (djecu) čine roditelji, ali da djeca, odrastajući, imaju slobodu i pravo da taj izbor dopunjavaju ili mijenjaju. Pripadanje nekoj zajednici samo po sebi nije kvalitet, kvalitet se mjeri vrijednostima koje se svakodnevno zastupaju.
Pošto su dva pijetla pojedinci, a u basni oni imaju ljudske osobine, đaci će ustanoviti da su te osobine oholost, tvrdoglavost, umišljenost i glupost. Zatim će moći opisati ljude, preko njihovih postupaka, koji imaju iste osobine. Najzad, mogu reći nešto i o tome da li su pijetlovi drugačiji od kokoši, po ovom pitanju, tj. da li su dječaci u razredu i školi drugačiji od djevojčica. Postoji li muško ponašanje koje je različito od ženskog? I još: Postoji li u razredu borba za liderstvo? Između koga se vodi, i liči li u nekim detaljima na borbu pijetlova?
Za domaću zadaću, ili na narednom času, đaci mogu pisati svoju basnu na temu vršnjačkih sukoba, oholosti, gluposti.