Roditelj ste, nastavnik, baka, djed, staratelj, tetka, prijatelj barem jednom djetetu? Tada imate dužnost prema njemu da ne budete u onih 45% građana Bosne i Hercegovine koji ne izlaze na izbore. U oktobru će se odlučivati ko će i kako trošiti vaš novac na obrazovanje i vaš glas može uticati na tu odluku.

Ne može vam biti svejedno ako obrazovanje vodi polupismeni ministar. Ne može vam biti svejedno ako se učitelji zastrašuju i ponižavaju. Ne može vam biti svejedno ako zakone o obrazovanju donose potkupljeni ili ucijenjeni predstavnici. Morate za dijete, u čije ime birate, izabrati bolje. Djeca nemaju pravo glasa. Djeca imaju samo vas.

Ili barem ne najgore.

Kako ćete ih prepoznati?

Za početak, ili za promjenu: procjenjujte stranke u kampanjama prema onome šta i kako govore o školstvu.

Dakle, pratite ih u medijima, slušajte ih, čitajte i gledajte pažljivo.

Prije svega, imajte stalno na umu da u većini medija danas ne dobijate korektne informacije, nego propagandne poruke. Odnosno, dobijate probrane i obrađene informacije, s namjerom da utiču na vaše odluke: hoćete li kupovati u Konzumu ili Bingu, ili ćete glasati za DRLJP ili DRKNJ, to umnogome zavisi gledate li samo TVT ili VTV.

Kad to znate, ostaje vam da se informišete iz više izvora. Ako za to nemate vremena ili živaca (a nemate), ostaje vam teži način: da prepoznate manipulaciju u obraćanju vama.

Naprimjer, jedna stranka poručuje, pojednostavljeno: ako glasate za nas, svi će udžbenici biti besplatni.

To je obećanje. U izbornim kampanjama daju se mnoga lažna obećanja. To je postalo pravilo. Ko ne laže, ne smatraju ga ozbiljnim kandidatom. Ako i vi tako mislite, onda nema razloga da ovaj tekst čitate dalje.

Kako da znate da partija koja vas kupuje obećanjem o besplatnim udžbenicima laže?

Tako što vam nije ostavila mogućnost da saznate kako će oni to učiniti. U vrijeme interneta, stranačkih sajtova, društvenih mreža, postoji mnogo načina da lako i brzo dođete do odgovora na svako pitanje koje imate, nakon što čujete ponudu Glasajte za nas. U par klikova, morali biste moći doći do elaborata besplatni udžbenici za sve. Nećete ni u hiljadu. Jer takvog elaborata nema, jer se ta stranka nikad time nije bavila. Kad je bila na vlasti, nije ništa učinila da se tom idealu primakne. To vi, naravno, ne morate znati. Dovoljno je da – nema obrazloženja.

Obrazloženje je ključna riječ za izbore. Ona odvaja šuplju priču od ozbiljne ponude.

Da bi stranka imala obrazloženje, ona mora imati stručne ljude koji se tom materijom bave. Konkretno, obrazovanjem. I opet, vi to ne morate znati, ali nijedna stranka takve ljude nema. Odnosno, ima, ali nestručne, i na različite načine uključene u talove.

Šta bi bilo obrazloženje za besplatne udžbenike? Zavod za udžbenike Republike Srpske zarađuje oko pet miliona godišnje. (Nema izvještaja da se revizija ikad bavila pitanjem kako se troše, odnosno ko se sve zasladi tim kolačem.) Recimo da neka stranka u RS-u obeća besplatne udžbenike. Odakle će ona uzeti tih pet miliona, odnosno dvadeset, u svom četvorogodišnjem mandatu? Šta će poskupiti pet miliona, da bi udžbenici pojeftinili 100%? Hoće li dići novi kredit, koji ćete na kraju opet vi, ili još gore, vaša djeca, s kamatama otplaćivati? Ili će pet miliona uzeti od vatrogasaca? Ili od policije? Ili će podići carine na flaširanu vodu? Ili će uvesti 100% porez na bogate, na one s pet praznih stanova, na džipove od 200.000 maraka?

Da, to je mudar potez. Pazite na predizborna obećanja vezana za poreze. Porez je novac koji, jednom kad se ubere, pripada i vama. Od vas se i uzima. Kome ga povjeravate? Kako želite da se troši? Želite da obrazovanje bude bolje? Šta je bolje obrazovanje? Kako vi zamišljate školu koju biste voljeli da vaše dijete pohađa?

Evo kako ćete kupovati, ako ne znate šta želite. Izbori nisu šoping. Nema reklamacija. Nema povrata novca. Ko vam je kriv što niste gledali šta vam pakuju pa ste dobili cipele dva broja manje? Sad hodajte u njima četiri godine.

Dakle, kakvo obrazovanje želite? Protiv toga ste da učitelj smije šibati djecu, ali okej vam je da ih kažnjava ocjenama? Super vam je da stranka upravlja školskim odborima, školski odbori direktorom, a direktor školom? Uredu vam je da se nastavnici (vaše kolege?) na određeno otpuštaju u junu, bez regresa, i bez prava na godišnji odmor (barem u srazmjeri s vremenom provedenim na radu)? Normalno vam je da se djeca u školama dijele na bošnjačku, srpsku i hrvatsku, uče iz različitih udžbenika različite istorije, geografije, književnosti? Nemate problem s činjenicom da se vaš novac presipa u privatne džepova za šarlatanske projekte? Ne zanima vas ko i s kojim odgovornostima i kompetencijama radi u ministarstvima?

Ako ste (iskreno se nadamo) na barem nekoliko od ovih retoričkih pitanja odgovorili sa ne, onda vam nije svejedno kome ćete povjeriti vođenje obrazovne politike.

Slušajte, dakle, i čitajte programe i obećanja stranaka u izbornoj trci. Ali im ne vjerujte na riječ i šarm. Prekrižite ih sa vaše izborne liste ako pričaju o dalekoj budućnosti a prešutkuju blisku prošlost. Diskvalifikujte ih iz trke ako ne izvrnu i svoje džepove naopako. Otpišite ih ako zveckaju segregacijama, racionalizacijama, integracijama, inkluzacijama; pitajte ih kolika je njihova plata, a kolika teta u vrtićima. Šta voze, ako ih već šoferi na voze, na posao? Stavite ih na ignor ako lupaju brojke iz lažnih statistika, ako ne navode izvore, ako mešetare činjenicama, ako puštaju da im imovinske kartone umjesto njih samih objavljuju CIK i CIN. Otpilite ih ako vam svijetlu budućnost crtaju mrakom prošlosti, ako vam tepaju i straše vas, u istoj rečenici.

Natjerajte ih da ovi izbori budu prvi korak ka reformi školstva. Ne opraštajte im – kad govore o obrazovanju – nijednu šuplju frazu, nijedno mucanje, prtljanje, šeprtljanje, nijednu poštapalicu, nijedno ne znam, nisam, ne bih o tome.

Demokratija vrijedi tačno onoliko koliko cijenite svoj glas. Pedeset maraka za stajanje u bugarskom voziću? Koliko će od toga dobiti dijete kome ste roditelj, učitelj, tetka, nana, staratelj, djed, prijatelj?