empatija / lirska misaona pjesma / metafora / motiv / simbol / sinestezija
Lampa u prozoru pjesma je koja govori o ljudskoj empatiji, humanosti i dobroti, kao i o tome da za njih treba imati hrabrosti. Kišević nas njome, na jedan poseban način, potiče da i sami razvijamo te vrline. Kratka je i napisana jednostavnim jezikom, ali bogata stilskim postupcima koji lako povezuju iskaz s namjerom. Kao takva, pogodna je za razumijevanje veze između „forme i sadržaja“ – đaci mogu naučiti kako se izborom riječi i slika oblikuje i izražava misao vrijednosti ljudskih postupaka. U najkraćem, pjesma je dobar primjer po-etike.
Uzrast – prijedlog: 7. razred osnovne škole
„Nijedan čin dobrote, bez obzira koliko malen, nikad nije protraćen.“ – Ezop
Ljudska dobrota je svevremena tema u književnosti jer šalje univerzalne poruke plemenitosti, nesebičnosti, brižnosti, osjećajnosti, humanosti, dobrote i čovječnosti. Jedno takvo djelo predstavlja i ova Kiševićeva dvokatrenska lirska pjesma u kojoj majčina dobrota poput lampe osvjetljava mračne staze tužnih ljudskih sudbina. Zbog samog naslova, lampu u prozoru možemo zamisliti kao ustakljenu lampu, neki golemi fenjer na kući ili zgradi, ili neku svjetlost s visina koja, kao Davičov ljubavni svjetionik pomorcima u oluji – u poemi Hana – pokazuje put do spasenja. U prvoj strofi saznajemo da majka lirskog subjekta u okvir okna okači lampu čim nastupi neko nevrijeme. Pjesnik je iskoristio riječ lampa, a ne baterija ili sijalica, koju spominje i u naslovu i u obje strofe pjesme, kako bi dočarao vrijeme radnje lirske pjesme, odnosno kako bi vizuelno, lirskim slikama, dočarao ugođaj prošlih, minulih vremena kada su se domaćinstva osvjetljavala na taj način. Nevrijeme u pjesmi se može odnositi na životne poteškoće koje mogu zadesiti sve nas, periode kada nam je potrebna pomoć, podrška drugih. Odlukom da lampom zamijeni cvijeće majka te dvije stvari kontrastira; cvijeće je ukras i ubrano služi samo uljepšavanju ambijenta, ali nema praktičnu funkciju kakvu ima lampa. Stoga su cvijeće – „estetika“ i lampa – „funkcionalnost i svrsishodnost“ u oprečnim stajalištima čime pjesnik naglašava prevagu funkcionalnosti nad estetikom u nemilim životnim neprilikama. Majka stavlja lampu u prozor kako bi ljudima ugroženim olujom pomogla; beskućnicima nudi kuću. Dijete ne razumije majčin čin jer djeca sposobnost empatije razvijaju kroz iskustvo u svom okruženju. Zato je dječak/sin „bunovan“. Način na koji postavlja pitanje – kome svijetliš – u sebi sadrži vrednosni sud: ne svijetli samo lampa (bukvalno) nego i majka (u prenesenom značenju), iz koje „svijetle“ solidarnost i brižnost te osvjetljavaju prostoriju u kojoj se nalaze lirski subjekt i ona. Izjednačavanjem majke i lampe, pisac nam oslikava bezuvjetnu majčinsku plemenitost i empatiju. Lampa u prozoru i majčina dobrota u simboličkoj i semantičkoj poetskoj ravni postaju isto. Dijete, ali i čitatelj/čitateljica pjesme, spoznaje da istinska plemenitost proizlazi iz nesebične i bezuvjetne brige za druge i da se dobrota, kao i znanje, „množi dijeljenjem“. Majka nesebično nudi sigurnost svoga doma beskućnicima, što podrazumijeva i hrabrost; možda onaj koji dođe ne bude dobronamjeran. Ali majka vjeruje u dobrotu ljudi jer je i sama takva.
„Crni šum drveća“ vizuelno i auditivno oslikava ugođaj, evocirajući sliku drveća u noći i stvarajući prizor koji dodatno naglašava tamu i tišinu kojom je okružen beskućnik, obavijen u kulisu straha i neizvjesnosti koju nosi oluja. Sintagma „crni šum“ primjer je sinestezije, stilske figure u kojoj se spajaju dva čula; kombinirajući vizuelno „crnu“ boju s auditivnim „šumom“ čitatelji i čitateljice imaju autentičniju i precizniju sliku vanjskog nevremena. Crna boja se obično interpretira kao nešto tmurno, tamno, tužno, dakle nešto neveselo, dok šum može imati i umirujuća značenja, ali u ovom poetskom kontekstu, on je više tjeskoban i zastrašujući te dodatno naglašava poteškoće u kojima se nalazi beskućnik. Sinestezija omogućava doživljavanje pjesme na više nivoa te time obogaćuje emotivnu i čulnu dimenziju pjesme. „Crni šum“, koliko god zastrašujući, u kontrastu je sa svjetlošću dobrote koja ga, ujedno i nadvladava; jer dobrota je zraka svjetlosti u tami životnih događaja. To što majčin glas „obavija“ vanjsko crnilo (a i ovdje osjećamo sinesteziju: glas-svjetlo) potvrda je njene superiornosti nad mrakom.
Lirske misaone pjesme su one koje tematiziraju univerzalne humanističke i životne vrijednosti, čovjekovo postojanje i podstiču na promišljanja o smislu života. Jedna takva je i Kiševićeva Lampa u prozoru koja odražava temeljne ljudske vrijednosti empatije i altruizma.
Enes Kišević
Lampa u prozoru[1]
Čim nevrijeme udari neko,
Oluje, kiše il' snijezi zaspu
Moja majka posklanja cvijeće s prozora
Pa u okvir okna okači lampu.
– Kome to svijetliš? – bunovan pitam.
A majčin glas obavi crni šum drveća:
– Po ovom mraku beskućnik, sine,
Bolje vidi lampu od cvijeća.
Pre(ne)poznate riječi:
okno – prozorsko krilo
[1] SVEZAME, OTVORI SE! čitanka za 7. razred devetogodi{nje osnovne škole, NIK “Sezam“ d.o.o, Sarajevo, 2010., str. 14. Vidi: citanka7.qxd (svezame.ba)
Enes Kišević, bosanski pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 1. maja 1947. god. u Bosanskoj Krupi. Osnovnu i srednju školu završava u Ključu. Prve glumačke korake pravi u Banjoj Luci u tamošnjem Narodnom pozorištu. Akademiju dramskih umjetnosti završava 1971. u Zagrebu. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. Enes je pjesnik čije su pjesme prevedene na mnogobrojne svjetske jezike i pjesnik koji je za svoja djela nagrađivan raznim nagradama. Autor je dvadesetak knjiga poezije.
Neke od najpoznatijih knjiga su: Sve mirim te svijete (1976), Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled (1976), Mačak u trapericama (igra za djecu 1979), Na ogledalu lice umij (igra za djecu 1979), Havino preklinjanje (1995), Zelene piramide (2008) i mnoge druge.
Televizijske uloge: Lažeš, Melita (1984), Nepokoreni grad kao Ivan Goran Kovačić (1982)
Književne nagrade: Nagrada Društva književnika Hrvatske, nagrada 7 sekretara SKOJ-a, nagrada Zmajev štap na Zmajevim dečjim igrama u Novom Sadu, Nagrada Politikinog zabavnika za najbolju dječju knjigu u bivšoj Jugoslaviji za 1979, 2003. dobitnik nagrade Zvonimir Golob.[1]
Čitanje:
Određuje značenje teksta služeći se terminologijom teorije književnosti (primjerne uzrastu).
Povezuje napisano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi.
Pisanje
Prilagođava vrstu, formu i stil namjeni pisanja i publici kojoj se obraća. Strukturira tekst poštujući osobenosti odabrane vrste: pismo.
Govorenje:
Prilagođava iskaz namjeri, kontekstu i publici kojoj se obraća, i vremenu kojim raspolaže.
Primjećuje karakteristična i bitna mjesta u tuđem govoru; eventualne nedosljednosti, materijalne i logičke pogreške u tuđem iskazu.
Razumije liniju argumentacije govornika; šta su premise od kojih govornik polazi i kako na osnovu njih izvodi zaključak.
Nakon čitanja pjesme na glas, đaci iznose svoja zapažanja o obliku i sadržaju pročitanog.
Potrebno je da primijete formu (strofe, rima), stilske figure (kontrast, sinesteziju) i motivaciju za postupke likova u pjesmi – majke i sina. Motivacija je signalizirana u izboru riječi i stilskim figurama: zamjenu ukrasnog korisnim, glas koji obavija crni šum, povezivanje kuće (doma) s beskućnicima, hrabrost da se rizikuje vlastita sigurnost kako bi se pomoglo drugima u nevolji.
Nakon što se utvrdi etički okvir iz kojeg djeluje majka, potrebno je đake pozvati da na osnovu vlastitih iskustava ocijene: da li je majka kao empatična i hrabra osoba izuzetak ili pravilo u ljudskom ponašanju? Jesu li oni bunovni, kao dječak, pa ne vide i ne razumiju odmah zašto se neko izlaže riziku i opasnosti da bi pomogao drugima, ili mogu navesti više primjera sličnih postupku majke.
Prijedlog pitanja za dijaloško vođenje časa:
Pjesma se zove Lampa u prozoru, kad kažemo lampa, kako je zamišljate? Zašto je pjesnik iskoristio baš tu riječ, a ne, recimo, neku drugu poput baterije ili sijalice? Šta je želio dočarati?
Ako je lampa uokvirena u prozorska stakla, na šta Te ta slika podsjeća?
Kada majka postavlja lampu u okno? Šta je stajalo prije na mjestu lampe? Kakvu svrhu ima cvijeće u oknu, a kakvu lampa? Čija je svrha važnija?
Šta nevrijeme u pjesmi može simbolizirati? Da li samo nevrijeme i oluje ili i nešto drugo?
Kada lirski subjekt pita „kome to svijetliš“, da li misli na majku ili na lampu? Objasni. Koja je to stilska figura? Šta sve lampa može simbolizirati?
Kako doživljavaš riječi „crni šum drveća“? Šta zamišljaš i osjećaš? Koja su čula spojena? Kako se zove ta stilska figura?
Ko su beskućnici? Da li pjesma govori samo o pomoći beskućnicima ili i svima drugima? Objasni.
Šta je svjetionik i u kakvoj je vezi s ovom pjesmom?
Koja je osnovna poruka koju pjesma šalje? Šta misliš o njoj? Je li lirski subjekt nešto naučio od majke i šta?
Ovakve pjesme zovu se lirske misaone pjesme, možeš li sada, nakon interpretacije, samostalno zaključiti šta je to lirska misaona pjesma; o čemu ona govori, o kakvim temama?
Odredi osnovne motive u pjesmi i napiši šta oni za Tebe znače.
Prijedlog za zadaću: Zahvali se osobi iz razreda koja Ti je nekad pomogla tako što ćeš joj napisati pismo objašnjavajući kada Ti je i zašto pomogla, te kako je to uticalo na Tebe i Tvoja osjećanja.