Kadar počinje slikom Nikole Tesle (za slučaj da ga posmatrač/posmatračica ne poznaje, iznad slike stoji njegov čitak potpis), zatim nas kamera odvede ulijevo i mi otkrivano da je ono za šta smo povjerovali da je dvodimenzionalna slika ustvari gomila nekakvih predmeta. Kad dođe do krajnje pozicije lijevo (90 stepeni), kamera se vraća nazad, mijenjajući rakurs i fokus, prelazi na drugu (desnu) stranu i, kad i tamo dosegne 90%, vrati se u početni položaj.

Predmeti koji čine gomilu su elektronički otpad: kućišta televizora i računara, lampe, mikseri, mašine za rublje, ekrani, tranzistori...

Nakon 30 sekundi stekli smo nekoliko utisaka:

Prvo, nasmijalo nas je kontrast koji smo otkrili: prvo smo ugledali velikog naučnika i sjetili se šta ga je učinilo velikim: između mnogih drugih stvari, izum naizmjenične struje, koji je revolucionarno unaprijedio živote svih ljudi na zemlji. A odmah potom otkrili smo da je njegov lik sačinjen od smeća – otpada mašina i instrumenata koje koristeći struju olakšavaju život i čine ga bogatijim i zanimljivijim.

Kakve veze imaju smeće i izumitelj? Želi li umjetnik Patrik Prosko reći da je Tesla smeće? (To bi odgovaralo osobi koja se razočarala u dostignuća nauke, koja misli i vjeruje da izumi donose samo zlo čovjeku, od kojih je atomska bomba svakako najveće.) Ako bi Patrik Prosko spadao među takve, šta bi im sve moglo dati za pravo? Šta je sve ono loše što nauka donosi sobom? Ima toga više:

– zagađenje, zbog sve veće potrebe za sve više energije; fabrike struje, hidrocentrale i termocentrale uništavaju tokove rijeka i zagađuju vazduh;

– mediji, koji ispiru mozak ljudima, putem reklama, sapunica, zadruga, i koji oblikuju biračko tijelo, tako da se vlast teško ili nikako suštinski mijenja;

– prekomjerna potrošnja, koja tjera ljude da se zadužuju; industrija svako malo nudi nove proizvode, na kojima velike kompanije zgrću novac; danas skoro svaki čovjek na planeti ima mobitel, a koliko ih je do sada promijenio dobre i ispravne za malo bolje i isto tako ispravne;

– vojna industrija, koja zahvaljujući nauci usavršava tehnike masovnog ubijanja i temeljitost razaranja.

Šta bi se moglo reći u odbranu nauke? Njoj u prilog govore statistike koje je lijepo vizualizirao Hans Rosling (https://www.gapminder.org). Zahvaljujući nauci, produžio se prosječan vijek ljudi, putovanja su postala dostupnija, brža i lakša. Koristeći Internet, ljudi se mogu sami obrazovati, čovjek je zakoračio u svemir, spašeno je mnogo životinjskih vrsta, smanjila se glad u svijetu jednako kao i smrtnost djece zbog zaraznih bolesti. Imamo mobitele. 😊

Međutim, možemo i to dovesti u sumnju: imamo li od mobitela više koristi ili štete?

Kako se o jednoj stvari mogu imati različita mišljenja?

Jedan odgovor na ovo pitanje je lagan: tako što su sva mišljenja osim jednog pogrešna, jer su rezultat neznanja, nepoznavanja činjenica, lošeg zaključivanja, pristranosti... To su sve opasnosti koje prijete znanju i zadatak školovanja, učenja, obrazovanja je da ih sve do jedne pobijedi, ili barem oslabi.

Drugi odgovor ima veze s tačkom gledišta. Moguće je da imamo različita mišljenja zato što istu stvar ne vidimo isto. Čuvena je pjesma Johna Godfreya Saxa.

The Blind Men and the Elephant[1]

I.

It was six men of Indostan 


To learning much inclined,

Who went to see the Elephant

(Though all of them were blind),

That each by observation

Might satisfy his mind. 


II.

The First approached the Elephant,

And happening to fall

Against his broad and sturdy side,

At once began to bawl:

"God bless me!—but the

Elephant 
Is very like a wall!" 


III.

The Second, feeling of the tusk, 


Cried: "Ho!—what have we here 


So very round and smooth and sharp? 


To me 't is mighty clear 


This wonder of an Elephant 


Is very like a spear!" 


IV.

The Third approached the animal, 


And happening to take 


The squirming trunk within his hands, 


Thus boldly up and spake:

"I see," quoth he, "the Elephant 


Is very like a snake!" 


V.

The Fourth reached out his eager hand, 


And felt about the knee. 


"What most this wondrous beast is like 


Is mighty plain," quoth he; 


"'T is clear enough the Elephant 


Is very like a tree!" 


VI.

The Fifth, who chanced to touch the ear, 


Said: "E'en the blindest man 


Can tell what this resembles most; 


Deny the fact who can, 


This marvel of an Elephant 


Is very like a fan!" 


VII.

The Sixth no sooner had begun 


About the beast to grope, 


Than, seizing on the swinging tail 


That fell within his scope, 


"I see," quoth he, "the Elephant

Is very like a rope!" 


VIII.

And so these men of Indostan 


Disputed loud and long, 


Each in his own opinion 


Exceeding stiff and strong, 


Though each was partly in the right, 


And all were in the wrong!

MORAL.

So, oft in theologic wars 


The disputants, I ween, 


Rail on in utter ignorance 


Of what each other mean, 


And prate about an Elephant


Not one of them has seen!

Slijepi čovjek i slon

I.

Bilo jednom šest ljudi iz Hindustana

Učenju mnogo sklonih,

Koji odoše vidjeti Slona

(Iako su svi bili slijepi),

Da svaki promatranjem

Zadovolji svoj um.

II.

Prvi je, prišavši slonu,

Stao spram njegove

Široke i čvrste strane.

Istog trenutka objavi

„Bog me blagoslovio! – ali

Slon je poput zida!“

III.

Drugi, opipavši kljove,

Povika: „Ho! – Što imamo ovdje

Tako jako okruglo, glatko i oštro?

Meni je to sasvim jasno

Ovo čudo od slona

Veoma je nalik koplju!“

IV.

Treći je prišao životinji,

I uhvatio surlu koja se

U njegovim rukama migoljila.

Odmah se hrabro uspravi:

„Vidim“, reče, „slon je

Sasvim poput zmije!“

V.

Četvrti je željno ispružio ruku,

I opipao koljeno.

„Najčudesnije u ove zvijeri,

Kristalno jasno,“ zaključi on,

„Jeste to da slon

potpuno drvetu sliči!“

VI.

Peti, koji je slučajno dotaknuo uho,

Izjavi: „Najsljeplji čovjek

Može reći čemu ovo najviše sliči;

Neka pobije ko može,

Ovo čudo od slona

Nalik je na ventilator!“

VII.

Šesti, spremajući se

Da zvijer opipa,

Uhvati zamahnut rep

Što u njegov djelokrug uletje.

„Vidim“, reče on,

„Slon je poput užeta!“

VIII.

I tako ovi ljudi iz Hindustana

Svađahu se glasno i dugo,

Svaki u svom mišljenju

Izuzetno krut i jak.

Iako svaki dijelom u pravu,

Svi bjehu u krivu!

MORAL.

Dakle, često u teološkim ratovima

Suparnici, tvrdim,

Ruže se u potpunom neznanju

O tome šta kome nešto znači.

I brbljaju o slonu kojeg

Niko od njih nije vidio!

(Prevod N. V.)

Poenta pjesme je u tome da se na putu do znanja ne može stajati čvrsto ukopan u jednom mjestu. To što vidimo različito istu stvar ne znači da vidimo različite stvari, nego samo da ne vidimo dovoljno da bismo mogli znati šta tačno gledamo. Saznati šta jeste ili nije znači ispitati stvar sa svih strana, obavještavati se od drugih dokle su oni u otkrivanju tajni ovladavanju znanjem došli. Sumnja u vlastito mišljenje je osnov nauke i osnov znanja. To ne znači nužno da mislimo pogrešno, nego da trebamo s vremena na vrijeme pitati kako smo do nekog mišljenja došli, i da li možda nešto u tim koracima nije bilo ispravno.

Nikola Tesla nije samo otkrivač naizmjenične struje (plus, radiokomunikacija, daljinsko upravljanje, elektromotor, prenos energije na daljinu zahvaljujući izumu transformatora...), nego je i simbol naučnika koji je sav život i sav imetak posvetio otkrivanju tajni prirode i nalaženju načina kako da one služe čovjeku. Nauka je potraga znanjem koje unapređuje razvoj čovječanstva.

Kao i sve druge stvari, npr. demokratija, religija, umjetnost, i nauka se može zloupotrijebiti i okrenuti protiv ljudi. Ali to je uvijek rezultat pristanka većine ljudi na takvu zloupotrebu. Zašto ljudi na to pristaju? I opet, zato što ne sumnjaju i zato što ne žele znati.

Kad sve ovo znamo, onda možemo instalaciju Patrika Proska razumjeti i na drugačiji način. Od smeća se može napraviti nešto sasvim suprotno, ako se ima ideja i ako se ima znanje (kako to napraviti). Nakon što smo Teslu/otpad vidjeli iz različitih uglova, naučili smo još i to da nije bitno samo šta svaka stvar za sebe jeste, nego i kako je povezana s drugom. Isti otpad na gomili ne bi ni iz jedne tačke bio slika Nikole Tesle da svaki predmet ponaosob nije zauzeo tačno određeno mjesto u kompoziciji svih predmeta. Bezvrijedne stvari postale su vrijedne, jer bi bez njih i sve druge bile bezvrijedne. Ta ideja da zajedno vrijedimo više nego pojedinačno također je jedan od mogućih zaključaka nakon razmišljanja o tome šta je umjetnik htio da kaže. Nakon ove šetnje kroz mogućnosti razumijevanja njegovog djela možemo biti sigurni da nije rekao „nauka (Nikola Tesla) je smeće“. Smeće očito treba tražiti pitajući se zašto ljudi biraju neznanje umjesto znanja.

N. V.