angažovana umjetnost / Banksy / humor / personifikacija / perspektiva
Fotografija je neobična, zabavna, lako razumljiva, bogata detaljima, drži pažnju. Istovremeno sadrži i poentu do koje se može doći rekonstrukcijom postupaka korištenih u stvaralačkom procesu. Također je inspirativna kao tehnika koju đaci mogu i sami okušati, i kao izvor tema za razgovor i raspravu na času, o odgovornosti i prebacivanju krivnje na druge, u situacijama u kojima je zabava važnija od opravdanog opreza i preventive.
Uzrast – prijedlog: 6. razred osnovne škole
Prvo što ugledamo na fotografiji koju je britanski umjetnik Banksy nazvao My wife hates it when I work from home su zločesti pacovi i njihovo orgijanje po kupatilu. Jedan istiskuje zubnu pastu iz tube, druga dvojica su iskrivila ogledalo, jedan trči u mjestu po rolni higijenskog papira i tako je razmotava, a jedan mokri po dasci zahodske školjke. Scena u kojoj su zatečeni pacovi će nas nasmijati, dijelom i zato što ćemo u ponašanju pacova prepoznati ilustraciju uvriježene slike o neurednim sustanarima, uglavnom muškarcima. Odgovornost za nered preuzima autor fotografije, naslovom, iz kojeg razumijemo da se ovo ne bi desilo da nije ostao da radi od kuće. U trenutku kad se fotografija pojavila na internetu svijet se navikavao na takav rad, u nastojanju da zaustavi širenje korona-pandemije.
Tek nakon ovog prvog utiska posmatrač će shvatiti da se ne radi o realnoj sceni nego o brižljivo izrežiranom mizanscenu unutar kojeg je umjetnik spojio trodimenzionalni stvarni svijet i umjetnost crteža. (Oni koji duže prate Banksijev street art angažman mogli su i odmah prepoznati junake njegovih karakterističnih stencila – pacove.)
Banksy je morao prvo precizno postaviti predmete u prostoru, a onda na zidu, u perspektivi, nacrtati pacove u odgovarajućim pozama. Naoko lagana dosjetka, ali je težinu i vrijednost dobila u realizaciji, u broju i raznovrsnosti detalja; recimo, pacov uhvaćen u ogledalu dok na zidu križa crtice, znamo iz konteksta da crtice predstavljaju dane u lockdown-u. Ili onaj drugi, na vrhu police, koji se sprema iscijediti sapun na saučesnike pod ogledalom. Ili onaj lijevo koji visi na vrpci za gašenje svjetla.
Pacovi su humanizirani, to nam je odmah jasno. Cijela scena predstavlja personifikaciju ljudske neurednosti. A ona je vidljiva ne samo u nestašlucima pacova nego i u zapuštenosti cijelog kupatila. Na poklopcu školjke nedostaje jedan „čep“, pločice oko odvoda umivaonika su vlažne i prljave, drvenarija izgrebana, rolna na stalku sasvim desno potrošena i mjesto nje nije stavljena nova.
Umjetnik nas je, držeći se čvrsto perspektive objektiva fotografskog aparata, koja mu je omogućila preklapanje trodimenzionalnog (kupatilo) i dvodimenzionalnog (crteži), prebacio iz „objektivne“ stvarnosti u umjetničku, s jasnom namjerom: da osvijestimo čovjekovu (i vlastitu) odgovornosti za ono što se događa u stvarnosti. I sada opet kontekst igra važnu ulogu u razumijevanju umjetničkog djela. Za pandemiju i njene pogubne posljedice odgovorni su oni koji se na slici ne vide – vlasnici kupatila i stana, ljudi a ne pacovi. Ljudi su ti koji ne vode računa o posljedicama svojih postupaka, koji se radije zabavljaju nego što rješavaju probleme prije nego postanu veliki i nerješivi. I pri tome skloni su previdjeti vlastitu odgovornost i druge označiti kao krivce.
Duhovito, aktuelno, pametno smišljeno i vješto izvedeno, ovo Banksijevo djelo primjer je angažovane umjetnosti. Nju karakterizira namjera autora da svojim djelom započne dijalog s gledaocem (čitaocem) o stvari koju smatra važnom za obojicu i koja se ovog drugog tiče čak i ako toga nije (bio) svjestan.
N. V.
angažovana umjetnost / Banksy / humor / personifikacija / perspektiva
Fotografija je neobična, zabavna, lako razumljiva, bogata detaljima, drži pažnju. Istovremeno sadrži i poentu do koje se može doći rekonstrukcijom postupaka korištenih u stvaralačkom procesu. Također je inspirativna kao tehnika koju đaci mogu i sami okušati, i kao izvor tema za razgovor i raspravu na času, o odgovornosti i prebacivanju krivnje na druge, u situacijama u kojima je zabava važnija od opravdanog opreza i preventive.
Uzrast – prijedlog: 6. razred osnovne škole
Prvo što ugledamo na fotografiji koju je britanski umjetnik Banksy nazvao My wife hates it when I work from home su zločesti pacovi i njihovo orgijanje po kupatilu. Jedan istiskuje zubnu pastu iz tube, druga dvojica su iskrivila ogledalo, jedan trči u mjestu po rolni higijenskog papira i tako je razmotava, a jedan mokri po dasci zahodske školjke. Scena u kojoj su zatečeni pacovi će nas nasmijati, dijelom i zato što ćemo u ponašanju pacova prepoznati ilustraciju uvriježene slike o neurednim sustanarima, uglavnom muškarcima. Odgovornost za nered preuzima autor fotografije, naslovom, iz kojeg razumijemo da se ovo ne bi desilo da nije ostao da radi od kuće. U trenutku kad se fotografija pojavila na internetu svijet se navikavao na takav rad, u nastojanju da zaustavi širenje korona-pandemije.
Tek nakon ovog prvog utiska posmatrač će shvatiti da se ne radi o realnoj sceni nego o brižljivo izrežiranom mizanscenu unutar kojeg je umjetnik spojio trodimenzionalni stvarni svijet i umjetnost crteža. (Oni koji duže prate Banksijev street art angažman mogli su i odmah prepoznati junake njegovih karakterističnih stencila – pacove.)
Banksy je morao prvo precizno postaviti predmete u prostoru, a onda na zidu, u perspektivi, nacrtati pacove u odgovarajućim pozama. Naoko lagana dosjetka, ali je težinu i vrijednost dobila u realizaciji, u broju i raznovrsnosti detalja; recimo, pacov uhvaćen u ogledalu dok na zidu križa crtice, znamo iz konteksta da crtice predstavljaju dane u lockdown-u. Ili onaj drugi, na vrhu police, koji se sprema iscijediti sapun na saučesnike pod ogledalom. Ili onaj lijevo koji visi na vrpci za gašenje svjetla.
Pacovi su humanizirani, to nam je odmah jasno. Cijela scena predstavlja personifikaciju ljudske neurednosti. A ona je vidljiva ne samo u nestašlucima pacova nego i u zapuštenosti cijelog kupatila. Na poklopcu školjke nedostaje jedan „čep“, pločice oko odvoda umivaonika su vlažne i prljave, drvenarija izgrebana, rolna na stalku sasvim desno potrošena i mjesto nje nije stavljena nova.
Umjetnik nas je, držeći se čvrsto perspektive objektiva fotografskog aparata, koja mu je omogućila preklapanje trodimenzionalnog (kupatilo) i dvodimenzionalnog (crteži), prebacio iz „objektivne“ stvarnosti u umjetničku, s jasnom namjerom: da osvijestimo čovjekovu (i vlastitu) odgovornosti za ono što se događa u stvarnosti. I sada opet kontekst igra važnu ulogu u razumijevanju umjetničkog djela. Za pandemiju i njene pogubne posljedice odgovorni su oni koji se na slici ne vide – vlasnici kupatila i stana, ljudi a ne pacovi. Ljudi su ti koji ne vode računa o posljedicama svojih postupaka, koji se radije zabavljaju nego što rješavaju probleme prije nego postanu veliki i nerješivi. I pri tome skloni su previdjeti vlastitu odgovornost i druge označiti kao krivce.
Duhovito, aktuelno, pametno smišljeno i vješto izvedeno, ovo Banksijevo djelo primjer je angažovane umjetnosti. Nju karakterizira namjera autora da svojim djelom započne dijalog s gledaocem (čitaocem) o stvari koju smatra važnom za obojicu i koja se ovog drugog tiče čak i ako toga nije (bio) svjestan.
N. V.