akuzativ / glagol / igra / imenica / nominativ / objekat / pamćenje / predikat / rima / subjekat
Pjesma je zanimljiva najprije iskoristimo li je kao vježbu pamćenja na zabavan način, isprepletenu s mogućnosti kreativnog doprinosa u smislu njenog proširivanja. Uz to se istovremeno pjesma koristi i kao gramatička vježba, pod tim podrazumijevajući vježbu padeža (nominativa i akuzativa), a i funkcija u rečenici (subjekta, objekta i predikata). Da bi učenici/učenice na tragu ovih stihova napravili/napravile nove time nastavivši pjesmu, morat će pronalaziti odgovarajuće riječi za rimu, pritom vježbajući akuzativ i nominativ, odnosno subjekat i objekat.
Prijedlog – uzrast: 6. razred osnovne škole
Pjesma Divno čudo verbalna je igra koja se kao i svaka druga igra ostvaruje prema određenim pravilima. Svaka strofa počinje glagolom „imam“ koji zahtijeva dopunu imenice u akuzativu jer je riječ o bližem objektu. Taj se objekat, imenica srednjeg roda, nadalje rimuje (najčešće) s glagolom, izuzetak je samo treća strofa gdje se „mače“ rimuje s „hlače“. U završnim stihovima imenica/objekat postaje subjekat u nominativu, uz, opet, jedan izuzetak u drugoj strofi kada „prase“ ne prelazi iz objekta u subjekat nego ostaje objekat. Dakle, moguće je ustanoviti ponovljivu strukturu u svakoj strofi (uz ova dva izuzetka) iz koje se može iscrpiti maksimum za dobru gramatičku vježbu.
Važno je da pjesma postupa po konceptu proširivanja svakom novom strofom, dodajući sadržaju iz prethodne strofe novi distih, uz ponavljanje prethodnih stihova. Pjesma je skup motiva čija je povezanost logički neobjašnjiva („meče kesten peče“, „mače krpi hlače“, „prase čizme krase“...), ali nije začuđujuća uzme li se u obzir podređenost stihova rimi i ritmu jer je pjesma vjerovatno stvorena da se pamti i neprestano proširuje s ciljem vježbanja pamćenja kroz zabavu i igru, a veliku ulogu u olakšavanju te radnje imaju upravo rima i ritam. Formula i svrha pjesme bile bi puno zahtjevnije za ispoštovati da je pjesma pisana u slobodnom stihu i da se motivi ne rimuju.
E. S.
Слободан Лазић
Дивно чудо[1]
Имам једно мече, мече,
Сву ми зиму кестен пече.
Право чудо,
Дивно чудо,
Како мече
Кестен пече.
Имам једно прасе, прасе,
Црвене га чизме красе.
Право чудо,
Дивно чудо,
Како прасе
Чизме красе,
Како мече
Кестен пече.
Право, дивно чудо!
Имам једно маче, маче,
Што ми крпи старе хлаче.
Право чудо,
Дивно чудо,
Како маче
Крпи хлаче,
Како прасе
Чизме красе,
Како мече
Кестен пече.
Право, дивно чудо!
Имам пашче Џени, Џени,
Чим прст дигнем, оно шени.
Право чудо,
Дивно чудо,
Како шени
Пашче Џени,
Како маче
Крпи хлаче,
Како прасе
Чизме красе,
Како мече
Кестен пече.
Право, дивно чудо!
Имам једно луче, луче,
За косу ме стално вуче.
Право чудо,
Дивно чудо,
Како луче
Косу вуче,
Како шени
Пашче Џени,
Како маче
Крпи хлаче,
Како прасе
Чизме красе,
Како мече
Кестен пече.
Право, дивно чудо!
Pre(ne)poznate riječi:
meče – mali medvjed
krpiti – popraviti oštećenu, poderanu odjeću
šeniti – u ovom kontekstu radi se o psu koji mirno stoji na zadnjim nogama i čeka
[1] Vesela, antologija: izbor poezije za djecu iz Vesele sveske 1952–1992., Mas Media Sarajevo: Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo, 2018., str. 44–45. Vidi: knjiga18-korice (svezame.ba)
Slobodan Lazić, pravnik i prevodilac, autor je zbirke pjesama Klikeri i zvezde, a saradnik je i dječijih časopisa Vesela sveska, Zmaj i Poletarac.
Čitanje:
Čita tečno i sa razumijevanjem tekstove različitih vrsta i složenosti na oba pisma (ćirilica i latinica); sugestivno, s ciljem da ostvari efekt.
Razaznaje osnovne elemente jezičke strukture. (Rima, kontekst jezične igre; pravila igre)
Razlikuje kvalitetne i pouzdane informacije od lažnih ili pogrešnih. (Tvrdnje su netačne, ali opravdane pravilima igre. Nije bitna informacija nego igra.)
Usvaja nove riječi i izraze i primjenjuje ih u govoru i pisanju. (Pre(ne)poznate riječi)
Uočava vrste tekstova (književni) i analizom definiše svrhu i namjenu teksta. (Kako su i zašto napisani.) (Za igru i zabavu, specifičnim rimovanjem)
Govorenje:
Sluša pažljivo da razumije smisao izrečenog.
Sluša s ciljem da uoči ponavljanja, nelogičnosti, važne informacije, da zapamti i ponovi, da prepozna stilske figure, odgonetne zagonetne tekstove. Traži dopune ili objašnjenja za ono što nije dobro čuo ili razumio.
Koristi funkcionalne stilove, odgovarajuću leksiku i stilske figure.
Verbalno prezentira rezultate vlastitog rada. (Stvaranje novih stihova po već uočenoj strukturi pjesme)
Interpretacija teksta trebala bi započeti zapažanjima o strukturi i formi pjesme u smislu da bi učenici/učenice trebali/trebale prepoznati da se svaka strofa proširuje za dva stiha, uz ponavljanje prethodnih. Pored strukture moglo bi se govoriti i o zanimljivim pjesničkim slikama, o tome kakve su one – realne ili irealne, možemo li zamisliti prase koje nosi crvene čizme, itd. Date pjesničke slike bilo bi interesantno i ilustrirati.
Nastavak časa bi se mogao posvetiti svrsi pjesme i razlogu njenog nastanka – vježbi pamćenja i kreativnosti kroz zabavu tako što bi se učenici/učenice mogli/mogle poredati u krug i recitovati pjesmu pri čemu bi se svako, kada dođe njegov/njen red, trebao/trebala potruditi da ponovi stihove koje je izrecitovao njegov drug ili drugarica iz razreda, dodajući im i svoja dva nova stiha.
Ovim dolazimo do važnog dijela analize pjesme kada je potrebno uočiti i ustanoviti da se u pjesmi ponavljaju na istim mjestima isti gramatički oblici (u interpretaciji već spomenuti objekat u akuzativu koji se rimuje s predikatom, a koji u sljedećem stihu postaje subjekat u nominativu). Kako bi učenici/učenice mogli/mogle po navedenom modelu stvoriti nove stihove, bitno je da razumiju ovu formulu. Novim stihovima učenici/učenice će izvježbati i sposobnost rimovanja riječi, a potragom za odgovarajućim riječima i padeže i funkcije u rečenici. I izuzeci koji su izdvojeni u interpretaciji teksta mogu biti iskorišteni kao trik mjesta razbijanja formule i razbuđivanja učenika/učenica kada se već opuste u shematiziranoj strukturi pjesme.
Teža verzija zadatka bi bila da prvo potražimo imenice srednjeg roda koje će se rimovati s glagolom, što je slučaj i u pjesmi. Neki od primjera stihova mogli bi biti:
Imam jedno jaje, jaje, / Koje svima sreću daje. / Pravo čudo, divno čudo, / Kako jaje sreću daje.
Imam jedno pače, pače, / Što ne hoda, nego skače. / Pravo čudo, divno čudo, / Kako malo pače skače.
Imam jedno lane, lane, / Kad se ljuti, lako plane. / Pravo čudo, divno čudo, / Kada ljuto lane plane.
Imam malo ptiče, ptiče, / Umjesto da pjeva, ono viče. / Pravo čudo, divno čudo, / Kada malo ptiče viče.
Ukoliko se prethodno učini prezahtjevnim, naravno, u upotrebi mogu biti imenice bilo kojeg roda jer će vježba padeža biti jednako uspješna i u tom slučaju. To vidimo u sljedećim primjerima:
Imam jednog mačka, mačka, / Što mi non-stop škrinju pljačka. / Pravo čudo, divno čudo, / Što mi mačak škrinju pljačka.
Imam jednog tetka, tetka, / Svaki dan se, ćelav, četka. / Pravo čudo, divno čudo, / Što se tetak, ćelav, četka.
Imam svoju mati, mati, / Šta god kažem, ona shvati. / Pravo čudo, divno čudo, / Što me mati uvijek shvati.