gnijezdo / izgovor glasova ć i č / lirika / lirska slika / lirsko ja / onomatopeja / personifikacija / pisanje futur I / prenesena značenja – sunce / sinestezija / upotreba tri točke / zvučni sloj jezika
Vitez je odličan pjesnik za djecu, njegove pjesme su razigrane, stilski bogate, istovremeno jednostavne i podesne za metodičku obradu. Analizom pjesme može se pokazati kako lirske slike posreduju smisao, kako funkcionira „preneseno značenje“, kako način upotrebe riječi sugestivno upućuje na poentu.
Uzrast – prijedlog: 6. razred osnovne škole
Vidi zvuk!
Prvo što će nam zaokupiti pažnju u ovoj pjesmi je riječ koja se ponavlja – „ići, ići“, a u njoj vokal „i“. Ne treba biti previše mudar pa prepoznati u tome oponašanje cvrkuta ptica. Onomatopeja! Zahvaljujući naslovu, znamo o kojoj se ptici radi, ali bez ovih „zvučnih efekata“ u jeziku ne bismo baš lako shvatili da je lirsko ja (glas koji govori u lirskoj pjesmi) ptica. Vrijedi ovaj postupak zapamtiti kao lijep primjer kako zvuk jezika pjesme takođe doprinosi razumijevanju njenog smisla.
Šta nam ševa govori?
Prvo, najavljuje let prema suncu. To nije obična izjava. U njoj ima simbolike. Letjeti prema suncu znači željeti se približiti dobru. Sunce je najstariji bog koga čovječanstvo poznaje, bog koji nam daje svjetlost i toplotu. Bez sunca života na Zemlji ne bi bilo i stoga je let prema suncu slavljenje života.
Dalje nam ševa kaže da planira ponijeti tamburicu. To baš i nije realno. (Dobro, nije realno ni da ševa govori, ali to smo lakše i brže povjerovali, jer je pjesnik učinio da to što ona govori „zvuči“ kao cvrkut.)
OK je da leti prema suncu, ptice to mogu. (Dobro, ni to baš nije „istina“, kakvo sunce, kad znamo da leti za mušicama?!) Ali da ptice nose tamburicu, e to je previše.
Osim u književnosti. U njoj je sve moguće. Ali se te nemoguće stvari ne dešavaju bez razloga. Tamburica je ovdje znak da ševa nije pjesma samo o ptici, nego i o čovjeku koji je sretan i radostan poput ševe. Ustvari, prije o čovjeku nego o ševi.
(Prevodeći ševinu pjesmu na ljudski jezik, ali birajući takve riječi da zvukom podsjećaju na pjesmu, pjesnik je postigao da ševa predstavlja čovjeka, njegove želje i htijenja. To se u poeziji događa jako često.)
Ali evo nove neobične stvari! Ševa „sipa zvonca po poljima“. Kakva zvonca? Dobro, ako može imati tamburicu, može imati i zvonca. Ali kako se zvonca mogu „sipati“?
I opet, u književnosti je sve moguće. A tako je zato što jezik u njoj nije „bukvalan“. Riječi znače i nešto drugo osim onog što znače u rječnicima.
Tačno je da u rječniku ševa nema nikakva zvonca i ne može ih sipati, ali u pjesmi njen glas zvoni poput zvončića i pjesnik zamišlja da ih ona zaista prosipa leteći naokolo. Mađioničar! Učinio je da zvuk vidimo! (Ta stilska figura, u kojoj se miješaju čula, pa se miris čuje, zvuk vidi, boja dodiruje, i slično, naziva se sinestezija.)
Ali odjednom, u svojoj radosti i slavljenu života, ševa se sjeti gnijezda i svojih ptića i želi ih obići. Kad to učini, opet će se vinuti u visinu. Svojim kretanjem (ako zamislimo liniju njenog leta) ona povezuje sunce i gnijezdo. I tako nam cijela pjesma potvrđuje ono što smo pomislili na samom početku, da su toplota i sjaj sunca u vezi sa životom, rađanjem i rastom.
N. V.
Grigor Vitez
Ševina jutarnja pjesma
Uvis!
Uvis ću se dići!
Do sunca ću
Da ga budim
Ići
Ići
Ići...
Ponijet ću
Tamburicu
Tamburicu
Sipat ću zvonca dolje
Zelenim
Žutim
I modrim
Beskrajnim poljem.
Gdje mi je gnijezdo?
Gdje su mi ptići?
Morat ću
Sići
Sići
Sići
Ptiće obići...
Onda ću opet
Do sunca
Ići
Ići
Ići...[1]
Grigor Vitez rođen je 1911. u Kosovcu kraj Nove Gradiške. Bio je pisac, pjesnik, prevodilac, urednik i učitelj. Napisao je omiljenu dječiju pjesmu Kako živi Antuntun. Poznate su njegove knjige za djecu: Kad bi drveće hodalo, Sto vukova i Gdje priče rastu. U njegovu čast dodjeljuje se nagrada za dječiju književnost koja nosi ime Grigor Vitez.
Čitanje:
Čita tečno i sa razumijevanjem tekstove različitih vrsta i složenosti na oba pisma (ćirilica i latinica). Čita sugestivno, s ciljem da ostvari efekt (poeziju).
Uočava vrste tekstova (poeziju i prozu) i analizom definiše svrhu i namjenu teksta. (Kako su i zašto napisani.)
Pisanje
Prilagođava vrstu, formu i stil namjeni pisanja i publici kojoj se obraća. Strukturira tekst poštujući osobenosti odabrane vrste (opisivanje zvučne slike).
Govorenje:
Sluša pažljivo da razumije smisao izrečenog. Sluša s ciljem da uoči ponavljanja, nelogičnosti, važne informacije, da zapamti i ponovi, da prepozna stilske figure, odgonetne zagonetne tekstove. Traži dopune ili objašnjenja za ono što nije dobro čuo ili razumio.
Vrijednost koju ova pjesma afirmiše je život, a do tog zaključka trebala bi dovesti analiza. Kako je za analizu potrebno ovladati nekim pojmovima, konkretno vizuelnom i akustičnom lirskom slikom, nastavnik/nastavnica bi učinio/učinila mudro ako bi tome posvetio/posvetila prethodno cijeli jedan čas.
Za pripremu tog časa moglo bi joj/mu poslužiti ovo objašnjenje pojmova lirike i lirske slike: Od slova do smisla (maus.ba)
Za početak časa nastavnik/nastavnica bi mogao/mogla upriličiti slušanje teme Bumbarov let iz opere Bajka o caru Saltanu, Rimskog-Korsakova, uz projekciju slike bumbara. Cilj bi bio da đaci ustanove razliku između informacija koje dobiju gledajući, odnosno slušajući. Također, dalo bi se izvesti da đaci prvo čuju insert iz nekog filma bez slike, potom sliku bez tona, i onda sve zajedno. (Na primjer iz filma Magareće godine.) Analiziraju utiske i upoređuju ih. Zaključuju da zvuk također može izazvati sliku u našoj svijesti.
Igra: jedan đak može okrenut leđima znati koja je životinja na slici. Svi ostali vide slike koje se mijenjaju, i oglašavaju se kao životinje na slikama. (Ovca, konj, magarac, kokoška...) Đak pogađa šta je na slici. Ovako bi mogao objasniti i pojam onomatopeja, za šta je ova pjesma ilustrativna.
U glavnom dijelu časa đaci bi se uvjerili, analizirajući pjesmu, kako se zvučna slika može „proizvesti“ napisanim tekstom? Ukoliko im taj posao bude zanimljiv i naporan, vjerovatno će rado uraditi i jednu moguću domaću zadaću: da sami pokušaju napisati neki primjer zvučne slike.
Gramatika: Pjesma je pogodna za vježbanje izgovora glasa Ć nasuprot glasu Č, kao i za pisanje futura I, te ponavljanje upotrebe interpunkcijskog znaka tri točke (pretpostavlja se da su učenici i učenice već usvoji upotrebu upitnika i uskličnika).
Korelacija: Biologija: O ptici ševi, i uopšte o pjevicama – kako i zašto „pjevaju“.