društvene mreže / internet / klikbejt / lažna vijest / medijska kultura / medijska pismenost / mit / stilska figura anagram
Đaci, studenti, odrasli, penzioneri i svi mi koristimo internet svakodnevno. Online dobijamo pristup raznim informacijama koje mogu biti tačne i netačne, istinite i neistinite. Informacije dobijamo od provjerenih medija, ali i onih neprovjerenih, lažnih, polumedija koji nisu nigdje registrovani, nego postoje samo online, u web-prostoru. Važno je razgraničiti te oprečnosti i učiti prepoznati ih od najranije dobi, i u školi. Važno je prepoznati suptilnu namjeru medija i kvazimedija da prevare čitatelje i čitateljice, ali važno je prepoznati i namjeru medija da nas informišu. Važno je znati prepoznati lažnu informaciju i klikbejt. Važno je vjerovati naučno dokazanim i potvrđenim činjenicama, ali ne treba zaboraviti da postoje i one kvazinaučne, i da to dvoje treba razgraničiti. Internet je prostor pun lažnih informacija kojima maloljetnici i maloljetnice vrlo lako povjeruju, ne provjeravajući ih. Važno ih je naučiti da provjere i da ne vjeruju stopostotnom sigurnošću sumnjivim informacijama, nepouzdanim izvorima, tekstovima koji nisu dosljedni logičkim principima, tekstovima koji ne navode dokazane argumente i činjenice, a isto toliko, ako ne i važnije, da znaju sebi i drugima objasniti koju korist od praćenja takvih informacija imaju. Važno ih je naučiti da se povjerenje gradi i da je OK propitivati autoritete, nastavnike i nastavnice, čak i ono što piše u udžbenicima. Važno je napomenuti da je to proces koji traje i koji se uči i koji se usavršava njihovim odrastanjem.
Ideja da čas posvetim tvrdnji o paucima rodila se tokom mog dežurstva na malom odmoru, kad sam čula grupu đaka kako „raspravljaju“ na tu temu. Oni koji su pročitali vijest, dan-dva prije na mobitelima, u nju su odmah i spremno povjerovali, dok oni koji su je upravo čuli na odmoru nisu pokazali namjeru da u tvrdnje svojih vršnjaka i vršnjakinja posumnjaju. Samo se jedan učenik zapitao: „Koliko li sam ih ja do sada pojeo?“ Tada sam se sjetila dial-up interneta, koji sam koristila kao učenica u osnovnoj školi, kada sam i sama naišla na ovu vijest i odmah povjeravala u nju. I ne samo povjerovala, nego prenijela sestri i drugaricama u školi. Pitali su me odakle mi ta informacija, a ja sam samo proslijedila link i tu se sva rasprava i propitivanje završilo. Tako sam osvijestila da je zajedničko mom obrazovanju i obrazovanju mojih učenika i učenica upravo to što ni mene, ni njih niko nije poticao na sumnju. Pa evo, želja da tu „tradiciju“ prekinem, odgovor je na pitanje zašto ovaj sadržaj.
Uzrast – prijedlog: 6. razred osnovne škole
Fotografija ovog tipa zanimljiva je iz dva razloga: prvi – jer je na njoj navedena informacija koja će se malo dubljom analizom i istraživanjem ispostaviti netačnom i lažnom, a drugi – jer duži period kruži web-stranicama i iznova se reproducira, te je kao takva zastupljena u online prostoru bilo kojih generacija.
Generalno, Facebook, Instagram, Twitter, Reddit i druge društvene mreže na kojima postoje stranice i profili gdje se predstavljaju neke trivijalne zanimljivosti, činjenice i sl. veoma često mame publiku te se njihovim pratiteljima i pratiteljicama takav sadržaj čini interesantnim web-prostorom koji im nudi priliku da „brzo“ mogu „naučiti puno“ čitajući što više „zanimljivosti“ za jedan dan. Takve stranice mamac su za mlađu čitalačku publiku koja svoju realnost poistovjećuje s tzv. internetskim memeovima. Kao takve, te stranice imaju široku audijenciju i publicitet te se informacije navedene na njima, često, vrlo brzo šire internetom. Takve stranice (ne samo ova na kojoj je pronađena vijest o paucima) su, također, potencijalno i opasne jer mogu izazvati strah i paniku, a uvijek su štetne jer potiču senzacionalizam i nekritičko mišljenje.
Različite varijante fotografije na kojoj se nalazi zanimljivost da prosječan čovjek tokom spavanja pojede 8 pauka godišnje mogu se naći na mnogobrojnim web-stranicama. Neoprezni čitatelji/čitateljice mogu vrlo lako upasti u zamku koju nudi stranica – „naučimo što više neprovjerenih informacija za što manje vremena“ – te navedenu zanimljivost posmatrati kao istinitu. Međutim, ukoliko se samo malo više posvetimo provjeri te zanimljivosti, naći ćemo i raznorazne stranice kojima se ta zanimljivost demistificira, reinterpretira i dekonstruiše. Jedan od razloga zašto je ta zanimljivost lažna su naučni dokazi kojima se tvrdi da čovjek u snu ne može pojesti 8 pauka iz više razloga, a neki od njih su: čovjek tokom spavanja proizvodi zvukove koji tjeraju, a ne privlače pauke; ljudi ne interesuju pauke kao pljenovi; ako neko spava otvorenih usta, vjerovatno hrče, a hrkanje proizvodi vibracije koje odbijaju pauke; većina ljudi bi se probudila ukoliko bi osjetila hodanje pauka u blizini usta; ne postoji čak ni dovoljan broj svjedoka za tako „učestalu činjenicu“[1] i sl.[2] Ukoliko želimo provjeriti navedene informacije, osim naučnih i stručnih izvora koje možemo konsultovati (i koje, svakako, ne trebamo izostaviti), potrebno je vidjeti šta je i u samoj informaciji problematično:
1. Da li informacija ima logičku osnovu i odgovara li principima logičnosti, da li je sadržaj korektan?
2. Gdje je sadržaj objavljen?
3. Koji su izvori na koje se poziva ta vijest i da li su oni, zaista, vjerodostojni?
4. Koje dokaze nudi (na osnovu kojih tvrdnji, činjenica i argumenata), u čemu nalazi uporište – na šta se oslanja?
5. Da li se iznose objektivne tvrdnje ili subjektivni stavovi?
6. Da li postoje i neka oprečna mišljenja o toj vijesti?
7. Koja se motivacija krije iza pisanja te vijesti i ko od toga ima koristi?
Ako primijenimo ovih sedam analitičkih tačaka, saznat ćemo da postoji teorija o nastanku ovog mita: da ju je izmislila novinarka Lisa Birgit Holst koja se zezala sa smiješnim „činjenicama“ koje ljudi saznaju na internetu.[3] Želeći saznati koliko brzo se informacije šire internetom i koliko često se one (ne)provjeravaju, ona je poslala mejl široj publici navodeći ovu zanimljivost, napisavši da ju je pronašla u knjizi Insect Fact and Folklore objavljenoj 1954. godine na stranici 24. Također, u datom mejlu navedeno je da je članak novinarke o smiješnim činjenicama objavljen u časopisu PC Professional 7. januara 1993. g. (Holst, Lisa Birgit. „Reading is Believing“ PC Professional 7th January 1993 (p71.))
Međutim, prema Snopesu, ali i drugim izvorima kojima je knjiga bila dostupna, navodi se da na stranici 24. uopšte ne postoji ova zanimljivost te da ne postoji časopis PC Professionals koji se objavljivao 1993. g. A ukoliko ispremećemo slova imena ove novinarke, dobit ćemo rečenicu: This is a big troll (u prevodu: „Ovo je veliki trol/šala“).[4] Smatra se da je mit nastao prije dvadesetak godina kao prvoaprilska šala nekog internet moljca te da se proširio internetom neočekivanim razmjerima što ga i dan-danas čini živim.
Da li ćemo ikada saznati odakle je tačno mit nastao, s kojim razlogom, ko ga je prvi objavio i zašto i da li, uopšte, možemo otpetljati „paukovu mrežu“ lažnih i istinitih, tačnih i netačnih podataka koje kruže na internetu – ne znamo, ali ono što iz ovog primjera možemo zaključiti jeste da nepouzdane informacije koje pronalazimo na internetu, a koje ne podliježu principima logičnosti i čiji su izvori sumnjivi, trebamo propitivati, provjeravati ono što je u njima napisano uzimajući u obzir dokaze, argumente, tvrdnje, te obratiti pažnju gdje su, kako i s kojim ciljem objavljene.
J. M.
[1] https://www.scientificamerican.com/article/fact-or-fiction-people-swallow-8-spiders-a-year-while-they-sleep1/ (pristup: 11. 2. 2024.)
[2] Više na: https://www.burkemuseum.org/collections-and-research/biology/arachnology-and-entomology/spider-myths/myth-you-swallow-spiders i https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0079742115000341 (pristup: 11. 2. 2024.)
[3] https://skeptics.stackexchange.com/questions/2094/is-a-writer-named-lisa-holst-responsible-for-the-belief-that-everyone-eats-eight (pristup: 11. 2. 2024.)
[4] https://www.snopes.com/lisa-birgit-holst/ (pristup: 11. 2. 2024.)
društvene mreže / internet / klikbejt / lažna vijest / medijska kultura / medijska pismenost / mit / stilska figura anagram
Đaci, studenti, odrasli, penzioneri i svi mi koristimo internet svakodnevno. Online dobijamo pristup raznim informacijama koje mogu biti tačne i netačne, istinite i neistinite. Informacije dobijamo od provjerenih medija, ali i onih neprovjerenih, lažnih, polumedija koji nisu nigdje registrovani, nego postoje samo online, u web-prostoru. Važno je razgraničiti te oprečnosti i učiti prepoznati ih od najranije dobi, i u školi. Važno je prepoznati suptilnu namjeru medija i kvazimedija da prevare čitatelje i čitateljice, ali važno je prepoznati i namjeru medija da nas informišu. Važno je znati prepoznati lažnu informaciju i klikbejt. Važno je vjerovati naučno dokazanim i potvrđenim činjenicama, ali ne treba zaboraviti da postoje i one kvazinaučne, i da to dvoje treba razgraničiti. Internet je prostor pun lažnih informacija kojima maloljetnici i maloljetnice vrlo lako povjeruju, ne provjeravajući ih. Važno ih je naučiti da provjere i da ne vjeruju stopostotnom sigurnošću sumnjivim informacijama, nepouzdanim izvorima, tekstovima koji nisu dosljedni logičkim principima, tekstovima koji ne navode dokazane argumente i činjenice, a isto toliko, ako ne i važnije, da znaju sebi i drugima objasniti koju korist od praćenja takvih informacija imaju. Važno ih je naučiti da se povjerenje gradi i da je OK propitivati autoritete, nastavnike i nastavnice, čak i ono što piše u udžbenicima. Važno je napomenuti da je to proces koji traje i koji se uči i koji se usavršava njihovim odrastanjem.
Ideja da čas posvetim tvrdnji o paucima rodila se tokom mog dežurstva na malom odmoru, kad sam čula grupu đaka kako „raspravljaju“ na tu temu. Oni koji su pročitali vijest, dan-dva prije na mobitelima, u nju su odmah i spremno povjerovali, dok oni koji su je upravo čuli na odmoru nisu pokazali namjeru da u tvrdnje svojih vršnjaka i vršnjakinja posumnjaju. Samo se jedan učenik zapitao: „Koliko li sam ih ja do sada pojeo?“ Tada sam se sjetila dial-up interneta, koji sam koristila kao učenica u osnovnoj školi, kada sam i sama naišla na ovu vijest i odmah povjeravala u nju. I ne samo povjerovala, nego prenijela sestri i drugaricama u školi. Pitali su me odakle mi ta informacija, a ja sam samo proslijedila link i tu se sva rasprava i propitivanje završilo. Tako sam osvijestila da je zajedničko mom obrazovanju i obrazovanju mojih učenika i učenica upravo to što ni mene, ni njih niko nije poticao na sumnju. Pa evo, želja da tu „tradiciju“ prekinem, odgovor je na pitanje zašto ovaj sadržaj.
Uzrast – prijedlog: 6. razred osnovne škole
Fotografija ovog tipa zanimljiva je iz dva razloga: prvi – jer je na njoj navedena informacija koja će se malo dubljom analizom i istraživanjem ispostaviti netačnom i lažnom, a drugi – jer duži period kruži web-stranicama i iznova se reproducira, te je kao takva zastupljena u online prostoru bilo kojih generacija.
Generalno, Facebook, Instagram, Twitter, Reddit i druge društvene mreže na kojima postoje stranice i profili gdje se predstavljaju neke trivijalne zanimljivosti, činjenice i sl. veoma često mame publiku te se njihovim pratiteljima i pratiteljicama takav sadržaj čini interesantnim web-prostorom koji im nudi priliku da „brzo“ mogu „naučiti puno“ čitajući što više „zanimljivosti“ za jedan dan. Takve stranice mamac su za mlađu čitalačku publiku koja svoju realnost poistovjećuje s tzv. internetskim memeovima. Kao takve, te stranice imaju široku audijenciju i publicitet te se informacije navedene na njima, često, vrlo brzo šire internetom. Takve stranice (ne samo ova na kojoj je pronađena vijest o paucima) su, također, potencijalno i opasne jer mogu izazvati strah i paniku, a uvijek su štetne jer potiču senzacionalizam i nekritičko mišljenje.
Različite varijante fotografije na kojoj se nalazi zanimljivost da prosječan čovjek tokom spavanja pojede 8 pauka godišnje mogu se naći na mnogobrojnim web-stranicama. Neoprezni čitatelji/čitateljice mogu vrlo lako upasti u zamku koju nudi stranica – „naučimo što više neprovjerenih informacija za što manje vremena“ – te navedenu zanimljivost posmatrati kao istinitu. Međutim, ukoliko se samo malo više posvetimo provjeri te zanimljivosti, naći ćemo i raznorazne stranice kojima se ta zanimljivost demistificira, reinterpretira i dekonstruiše. Jedan od razloga zašto je ta zanimljivost lažna su naučni dokazi kojima se tvrdi da čovjek u snu ne može pojesti 8 pauka iz više razloga, a neki od njih su: čovjek tokom spavanja proizvodi zvukove koji tjeraju, a ne privlače pauke; ljudi ne interesuju pauke kao pljenovi; ako neko spava otvorenih usta, vjerovatno hrče, a hrkanje proizvodi vibracije koje odbijaju pauke; većina ljudi bi se probudila ukoliko bi osjetila hodanje pauka u blizini usta; ne postoji čak ni dovoljan broj svjedoka za tako „učestalu činjenicu“[1] i sl.[2] Ukoliko želimo provjeriti navedene informacije, osim naučnih i stručnih izvora koje možemo konsultovati (i koje, svakako, ne trebamo izostaviti), potrebno je vidjeti šta je i u samoj informaciji problematično:
1. Da li informacija ima logičku osnovu i odgovara li principima logičnosti, da li je sadržaj korektan?
2. Gdje je sadržaj objavljen?
3. Koji su izvori na koje se poziva ta vijest i da li su oni, zaista, vjerodostojni?
4. Koje dokaze nudi (na osnovu kojih tvrdnji, činjenica i argumenata), u čemu nalazi uporište – na šta se oslanja?
5. Da li se iznose objektivne tvrdnje ili subjektivni stavovi?
6. Da li postoje i neka oprečna mišljenja o toj vijesti?
7. Koja se motivacija krije iza pisanja te vijesti i ko od toga ima koristi?
Ako primijenimo ovih sedam analitičkih tačaka, saznat ćemo da postoji teorija o nastanku ovog mita: da ju je izmislila novinarka Lisa Birgit Holst koja se zezala sa smiješnim „činjenicama“ koje ljudi saznaju na internetu.[3] Želeći saznati koliko brzo se informacije šire internetom i koliko često se one (ne)provjeravaju, ona je poslala mejl široj publici navodeći ovu zanimljivost, napisavši da ju je pronašla u knjizi Insect Fact and Folklore objavljenoj 1954. godine na stranici 24. Također, u datom mejlu navedeno je da je članak novinarke o smiješnim činjenicama objavljen u časopisu PC Professional 7. januara 1993. g. (Holst, Lisa Birgit. „Reading is Believing“ PC Professional 7th January 1993 (p71.))
Međutim, prema Snopesu, ali i drugim izvorima kojima je knjiga bila dostupna, navodi se da na stranici 24. uopšte ne postoji ova zanimljivost te da ne postoji časopis PC Professionals koji se objavljivao 1993. g. A ukoliko ispremećemo slova imena ove novinarke, dobit ćemo rečenicu: This is a big troll (u prevodu: „Ovo je veliki trol/šala“).[4] Smatra se da je mit nastao prije dvadesetak godina kao prvoaprilska šala nekog internet moljca te da se proširio internetom neočekivanim razmjerima što ga i dan-danas čini živim.
Da li ćemo ikada saznati odakle je tačno mit nastao, s kojim razlogom, ko ga je prvi objavio i zašto i da li, uopšte, možemo otpetljati „paukovu mrežu“ lažnih i istinitih, tačnih i netačnih podataka koje kruže na internetu – ne znamo, ali ono što iz ovog primjera možemo zaključiti jeste da nepouzdane informacije koje pronalazimo na internetu, a koje ne podliježu principima logičnosti i čiji su izvori sumnjivi, trebamo propitivati, provjeravati ono što je u njima napisano uzimajući u obzir dokaze, argumente, tvrdnje, te obratiti pažnju gdje su, kako i s kojim ciljem objavljene.
J. M.
[1] https://www.scientificamerican.com/article/fact-or-fiction-people-swallow-8-spiders-a-year-while-they-sleep1/ (pristup: 11. 2. 2024.)
[2] Više na: https://www.burkemuseum.org/collections-and-research/biology/arachnology-and-entomology/spider-myths/myth-you-swallow-spiders i https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0079742115000341 (pristup: 11. 2. 2024.)
[3] https://skeptics.stackexchange.com/questions/2094/is-a-writer-named-lisa-holst-responsible-for-the-belief-that-everyone-eats-eight (pristup: 11. 2. 2024.)
[4] https://www.snopes.com/lisa-birgit-holst/ (pristup: 11. 2. 2024.)
