glumac / kreativnost / likovi / lutkarski igrokaz / pozornica / priča / stihovi
Priča Grozon autorice Julije Donaldson napisana je u rimovanim stihovima. Rimu djeca generalno vole i lakše pamte takve stihove od onih slobodnih, bez rime. U priči su likovi životinje, što je također vrlo blisko djeci jer su na takve priče navikli i lako se identificiraju s njima. Tekst nudi i razne mogućnosti za zanimljive aktivnosti s djecom, odnosno lako je povezati učenje s igrom i zabavom. Budući da veći dio teksta čini dijalog likova, nije ju teško ni dramatizirati kao igrokaz koji je djeci u ovoj dobi interesantan i poticajan. Kroz igrokaz đaci se lakše izražavaju, slobodniji su i razigraniji. Igrokaz služi, između ostalog, kao poticaj za govorno izražavanje. Priča omogućava i da se povede razgovor o dječjem iskustvu ugroženosti, odnosno o susretima s jačima i agresivnijima od njih. Pouka koju nudi je jasna i djeca lako mogu zaključiti da je u životu važnija mudrost nego snaga
Uzrast – prijedlog: 2. razred osnovne škole
Priča Grozon je pisana u rimovanim stihovima, većim dijelom ispričana je kroz dijalog, stoga
je dinamična i traži od đaka aktivno slušanje.
Glavni lik je miš koji šeta kroz gusti šumski gaj i susreće životnije koje ga žele pojesti. Opisan je kao snalažljiva, mudra i pametna životinja jer izmišlja priču o strašnom čudovištu Grozonu. Tom pričom se uspješno brani od grabežljivaca – lisice, zmije i sove. Sve tri ove grabežljivice, kao i miš, nositeljice su ljudskih osobina, sve su lukave i pametne, ali te svoje osobine koriste da bi naudile nekome, a ne da bi nekom pomogle.
U prvom dijelu priče miš susreće lisicu koja ga poziva na ručak.
„Kud žuriš, smeđi mišu, kroz ovu divljinu?
Svrati bolje na ručak u moju jazbinu.“
„O lijo, hvala ti do oblaka čak
– već me je grozon pozvao na ručak.“
„Grozon?! Grozon – šta je sad pa to?“
„Grozon! Šta, nije ti poznato?“
Miš izmišljenog Grozona opisuje kao biće sa strašnim kandžama i strašnim zubima. Preplašena lisica bježi, a miš joj govori:
„Džaba ti, Lijo, te pameti tvoje
kad ne znaš da grozoni ne postoje!“
Miš na sličan način (drugačijim strašnim detaljima) plaši i sovu i zmiju koje ga također žele pojesti.
U drugom dijelu priča nas čeka obrat kada saznajemo da Grozon ipak nije izmišljen već stvaran lik. I on želi pojesti miša. Znajući da je opet ugrožen, miš se ponovno izbori sa svojim strahom i snalažljivo se Grozonu predstavlja kao najstrašnija životinja u šumi i poziva ga da se sam u to uvjeri. To pobuđuje kod Grozona radoznalost i on s mišem krene u šetnju.
Išli su tako šumom kad ču se Grozonov glas:
„Siktanje nekakvo čujem u lišću ispred nas.“
„To je Zmija“, miš reče. „ Zmijo, zdravo!“
A zmija gleda u Grozona pravo.
„Oh, užas!“, reče ona. „Mišu, zdravo!“
I u svoje leglo zbrisa vijugavo.
Grozona se uplaše također i sova i lisica te pobjegnu. Budući da ni zmija ni sova ni lisica od straha ne uspijevaju razgovarati s Grozonom i mišem, Grozon povjeruje u mišju priču, odnosno pobjegne nakon što mu se mišić obrati riječima
„Nego glad mi velika u crevima larma
– tako bi mi prijala od grozona sarma!“
Priča završava stihovima kojim nam autorica poručuje da je u životu važnija pamet, mudrost i snalažljivost nego lukavost, snaga i strašan izgled, kao i zašto je važno u životu da mi upravljamo sobom, a ne naš strah
Sve utihnu i mir ispuni gust i taman gaj.
Mišić nađe lešnik – to je baš dobar zalogaj.
V. M.
Krenuo mišić u šetnju kroz gust i taman gaj.
Vide ga lija – za nju je on dobar zalogaj.
„Kud žuriš, smeđi mišu, kroz ovu divljinu?
Svrati bolje na ručak u moju jazbinu.“
„O Lijo, hvala ti do oblak čak
– već me je grozon pozvao na ručak.“
„Grozon?! Grozon – šta je sad pa to?“
„Grozon! Šta, nije ti poznato?“
„On strašne kljove i strašne kandže ima,
i strašnu vilicu sa strašnim zubima.“
„Gde ćeš se naći s njim?“
„Ovde, kod ovih stena.
Omiljeno jelo mu je lija pečena.“
„Lija pečena?! Odoh ja“, Lija reče.
„Zbogom, mali mišu“, pa brzo uteče.
„Džaba Ti, Lijo, te pameti tvoje
kad ne znaš da grozoni ne postoje!“
Miš pođe dalje u šetnju kroz gust i taman gaj.
Vide ga sova – za nju je on dobar zalogaj.
„Kuda, mali mišu, tako krupnim korakom?
Svrati na šolju čaja na drvo, u moj dom.“
„O, Sovo, pamtiću to zauvek, znaj
– al' već me je grozon pozvao na čaj.“
„Grozon?! Grozon – šta je sad pa to?“
„Grozon! Šta, nije ti poznato?“
„Ima gruba kolena i krive prste,
na vrhu njuške kvrgu otrovne vrste.“
„Gde ćeš se naći s njim?“
„Tu, kod rečice ove.
Najviše voli da jede sladoled od sove.“
„Sladoled od sove?! Hu-hu-hu, auh-oh!
Zbogom, mali mišu“, reče Sova, „odoh“.
„Džaba ti, Sovo, te pameti tvoje
kad ne znaš da grozoni ne postoje!“
Nastavi mali miš dalje kroz gust i taman gaj.
Vide ga zmija – za nju je on dobar zalogaj.
„Kuda to žuriš, mišu, šta ti je pobeglo?
Bolje sad svrati na pitu u moje leglo.“
„O Zmijo, veruj, stvarno mi je žao
– već me je grozon na pitu pozvao.“
„Grozon?! Grozon – šta je sad pa to?“
„Grozon! Šta, nije ti poznato?“
„Narandžaste oči, jezik – ništa crnje!
Duž leđa bodlje kô ljubičasto trnje.“
„Gde ćeš se naći s njim?“
„Tu, gde je ova barica.
Omiljeno jelo mu je zmijska gibanica.“
„Zmijska gibanica?! Nije mi po volji!
Ajde zbogom, mišu“, Zmija odmigolji.
„Džaba ti, Zmijo, te pameti tvoje
kad ne znaš da grozoni ne postoj...“
„...e-e!“
Al' ko je taj stvor što strašne kandže ima
i strašnu vilicu sa strašnim zubima?
Ima gruba kolena i krive prste,
na vrhu njuške kvrgu otrovne vrste,
narandžaste oči, jezik – ništa crnje,
duž leđa bodlje kô ljubičasto trnje.
„Upomoć, to je on!
To je stvarno grozon!“
„Gle, miš!“, Grozon viknu. „To mi baš treba!
Dobar zalogaj sa parčetom hleba.“
„Dobar?!“, ljutnu se miš. „Nisam ti ja dobar!
Strašniji sam od svih u ovoj šumi bar!
Za mnom pođi i sam se u to uveri,
mene se smrtno plaše sve divlje zveri.“
„U redu“, Grozon reče i nasmeja se jako.
„Ti kreni prvi, a ja ću za tobom polako.“
Išli su tako šumom kad ču se Grozonov glas:
„Siktanje nekakvo čujem u lišću ispred nas.“
„To je Zmija“, miš reče. „ Zmijo, zdravo!“
A zmija gleda u Grozona pravo.
„Oh, užas!“, reče ona. „Mišu, zdravo!“
I u svoje leglo zbrisa vijugavo.
„Je l' vidiš?“, reče miš. „Zar nisam u pravu?“
„Neverovatno!“, Grozon počeša glavu.
Išli su dalje šumom kad ču se Grozonov glas:
„Hučanje neko čujem u drveću ispred nas.“
„To je Sova“, miš reče. „Sovo, zdravo!“
A sova gleda u Grozona pravo.
„Oh, strašno!“, reče ona. „Mišu, zdravo!“
I na svoje drvo zbrisa lepršavo.
„Je l' vidiš?“, reče miš. „Zar nisam u pravu?“
„Zapanjujuće!“, Grozon počeša glavu.
Išli su dalje šumom kad ču se Grozonov glas:
„Tapkanje nekakvo čujem na stazi ispred nas.“
„To je Lija“, miš reče. „Lijo, zdravo!“
A lija gleda u Grozona pravo.
„Oh, jao!“, reče ona. „Mišu, zdravo!“
I u svoju jazbinu zbrisa bezglavo.
„Eto, Grozone“, miš reče. „Sad vidiš i sam!
Mene se smrtno plaše sve zveri koje znam.
Nego glad mi velika u crevima larma
– tako bi mi prijala od grozona sarma!“
„Od grozona sarma?!“, Grozon reče,
okrenu se i brzo uteče.
Sve utihnu i mir ispuni gust i taman gaj.
Mišić nađe lešnik – to je baš dobar zalogaj.[1]
Pre(ne)poznate riječi:
gaj – šumica
jazbina – mjesto koje životinje koriste kao sklonište
grozon – netko tko je grozan, strašan
kljove – zubi slona, morža
larma(ti) – vikati, galamiti
gubava koljena – zarazna bolest (rana na koljenu)
uteče – pobježe
zalogaj –hrana koju odjednom progutamo
gibanica – vrsta pite
tapkanje – hodati laganim korakom
Julija Donaldson (1948.) rođena je i odrasla je u Londonu. Poznata je autorica brojnih, preko 120, slikovnica za djecu. Grozon/Grubzon je možda i njen nepoznatiji književni lik.
Čitanje:
Čita brzinom koja odgovara brzini govora, oba pisma (latinicu i ćirilicu).
Slikovnice. Čita kraći tekst u sebi i odgovara na zadana pitanja.
Rješava zadatke tipa: Pročitaj i objasni šta to znači. Pročitaj i dopuni nepotpunu rečenicu. Pročitaj i kaži šta je izostavljeno. Čita dramski tekst, po ulogama, identifikuje se s likom i preuzima ulogu lika.
Preporučuje pročitane tekstove. (Najdražu slikovnicu)
Povezuje pročitano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi. (Plašiš li se i Ti većih i snažnijih od sebe?)
Pronalazi potrebnu informaciju; traženu riječ ili pojam u rječniku ili leksikonu. Prateći sadržaj, nalazi tražene stranice, odnosno naslove. (Nepoznate riječi, dijalog likova)
Argumentira stav o pročitanom; ako što pojašnjava smisao rečenica i identifikuje ključna pitanja vezana za tekst. (Analiza priče)
Uočava u tekstu razliku između "dobra i zla" – moralno prihvatljivih i neprihvatljivih postupaka… motivaciju za postupke "pozitivnih" i "negativnih" likova u bajkama, basnama i pričama... (Miš – pozitivan, Grozon, lisica, sova i zmija – negativni likovi)
Razvija empatiju prema drugom i drugačijem; prema likovima koji trpe nepravdu ili nasilje. (Razvija empatiju prema mlađima/manjima od sebe.)
Prepoznaje stereotipe i predrasude u tekstu i gradi stav prema njima. (Karakteristike životinja – kako životinje uvijek vežemo za iste osobine i razbijanje stereotipa jer miš pobijedi i mudru liju i sovu, zmija...)
Razlikuje vrstu teksta. (Priča u stihovima)
Pisanje:
Uvodi nove riječi u svoje tekstove. (Npr. larma, gibanica…)
Govorenje:
Izgovara glasove tačno i razgovijetno; poštujući distinkcije (ć/č, dž/đ), ne koristi poštapalice, ne "guta" glasove i sl.
Sluša pažljivo da razumije smisao izrečenog. Sluša s ciljem da uoči ponavljanja, nelogičnosti, važne informacije, da zapamti i ponovi, da prepozna stilske figure, odgonetne zagonetne priče. Sluša pažljivo, ne prekida i ne odvraća pažnju govorniku. Traži dopune ili objašnjenja za ono što nije dobro čuo ili razumio.
Komunicira... Shvata da se govorenjem i slušanjem ostvaruje komunikacija, da komunikacija ima svrhu: informisanje, zabavljanje, učenje. (Igrokaz)
Prilagođava iskaz namjeri, kontekstu i publici kojoj se obraća, te vremenu kojim raspolaže.
Tečno i razumljivo prepričava sadržaj slikovnica, vlastite doživljaje...
Koristi retoričke vještine (pauzu, intonaciju, ponavljanje, naglašavanje...)
Pravi pauze, naglašava važne riječi i rečenice, kako bi naglasio poentu teksta. (U igrokaz)
Govori i nastupa uspješno javno. (U igrokazu)
Iskazuje stav tokom rasprave o nekom pitanju.
Mediji:
Razlikuje dramske/pozorišne i televizijske žanrove. (uočava osnovne preduvjete za realizaciju igrokaza)
Rukuje tehnikom; u stanju je pristupiti sadržaju i manipulisati izborom i pregledanjem. Zna upaliti računar, radio, televizor. Zna pronaći i pokrenuti željeni sadržaj. (Potraga za šumskim zvukovima)
Za obradu ovog teksta potrebna su tri školska sata.
Na početku prvog sata razgovaramo o učeničkim najdražim slikovnicama. (Na ovaj način učenici i učenice preporučuju slikovnice jedni drugima, a uz malo učiteljske koordinacije, može se uspostaviti i čitalački klub unutar razreda – razmjena knjiga između djece.)
Nakon najave teksta i autorice te čitanja priče, đaci iznose svoje dojmove o tekstu.
Slijedi đačko usmjereno čitanje teksta i upoznavanje s nepoznatim riječima, zatim prepričavanje priče po cjelinama i detaljna analiza:
Kako započinje priča? S kim se miš prvo sreo? Što je lisica željela? Gdje ga je lisica pozvala? Što joj je miš odgovorio? Zašto je lisica otišla od miša? Gdje se događaj zbio?
Objasni riječi miša: „Džaba ti, Lijo, te pameti tvoje / kad ne znaš da grozoni ne postoje!“
Tko su miš, lisica, sova, zmija i Grozon u ovoj priči? Kako nam kazuju priču? Što bi rekao/rekla o mišu?
Kakvi su lisica, sova, zmija i Grozon? Koji bi lik ti rado bio/bila? Zašto?
Što nas je to priča naučila? Jesi li se i Ti nekad našao/našla u situaciji kao miš? Kako si reagirao/reagirala? Kada je po tvom mišljenu u redu lagati, a kada ne?
Kako zovemo priču koju likovi kazuju kroz igru i razgovor? Bismo li i mi mogli razgovarati kao miš, lisica, sova, zmija i Grozon, glumiti ih?
Što sve trebamo kako bismo mogli imati igrokaz u razredu?
Na kraju prvog sata učiteljica/učitelj dijeli zadatke đacima za sljedeći (drugi) sat: jedna grupa uči tekst napamet (po likovima), druga grupa priprema scenu (npr. na školskoj ploči kredama u boji crta šumu), treća grupa boji i priprema papirnate lutke, a četvrta, najmalobrojnija grupa, ukoliko postoji školski računar ili tablet, pronalazi zvukove šumskih životinja na internetu.
Grupi koja priprema papirnate lutke učitelj/učiteljica daje izrezane crteže miša, lisice, sove, zmije i Grozona. Zadatak je obojiti ih i zalijepiti ih na drvene štapiće.
Treći sat učionica postaje improvizirano kazalište.
Đaci koji pripremaju likovni dio (lutke i scenu) bit će publika.
Razgovor o važnosti publike za glumce i glumice: Kako ohrabrujemo glumce i glumice prije izlaska na scenu? Kako im zahvaljuju na dobroj glumi? Što možemo ponijeti u kino, ali ne i u kazalište?
Grupa đaka (glumaca i glumica) izlazit će na improviziranu pozornicu i izvoditi igrokaz.
Nakon igrokaza, slijedi analiza glume, govornog izričaja i uporabe štapne lutke.
Korelacija:
Moja okolina (šuma, šumske životinje)
Likovni odgoj (papirne lutke, crtanje šume i šumskih životinja)
Informatika (internetsko pretraživanje)
Prilog: Prilagodba teksta – dramatizacija priče.
Lisica: Kud žuriš, smeđi mišu, kroz ovu divljinu?
Svrati bolje na ručak u moju jazbinu.
Miš: O Lijo, hvala ti do oblaka čak
– već me je grozon pozvao na ručak.
Lisica: Grozon?! Grozon – šta je sad pa to?
Miš: Grozon! Šta, nije ti poznato?
On strašne kljove i strašne kandže ima
i strašnu vilicu sa strašnim zubima.
Lisica: Gdje ćeš se naći s njim?
Miš: Ovdje, kod ovih stijena.
Omiljeno jelo mu je lija pečena.
Lisica: Lija pečena?! Odoh ja. Zbogom mali mišu.
(Lija brzo uteče.)
Miš: Džaba ti, Lijo, te pameti tvoje
kad ne znaš da grozoni ne postoje.
Sova: Kuda, mali mišu, tako krupnim korakom?
Svrati na šolju čaja na drvo, u moj dom.
Miš: O, Sovo, pamtit ću to zauvijek, znaj,
– al' već me je grozon pozvao na čaj.
Sova: Grozon?! Grozon – šta je sad pa to?
Miš: Grozon! Šta, nije ti poznato?
Ima gruba koljena i krive prste,
na vrhu njuške kvrgu otrovne vrste.
Sova: Gdje ćeš se naći s njim?
Miš: Tu kod rječice ove.
Najviše voli da jede sladoled od sove.
Sova: Sladoled od sove?! Hu-hu-hu, auh-oh!
Zbogom, mali mišu, odoh.
(Sova odlazi.)
Miš: Džaba ti, Sovo, te pameti tvoje
kad ne znaš da grozoni ne postoje!
Zmija: Kuda to žuriš, mišu, šta ti je pobjeglo?
Bolje sad svrati na pitu u moje leglo.
Miš: O, Zmijo, vjeruj, stvarno mi je žao
– već me je grozon na pitu pozvao.
Zmija: Grozon?! Grozon – šta je sad pa to?
Miš: Grozon! Šta, nije ti poznato?
Narandžaste oči, jezik – ništa crnje!
Duž leđa bodlje kô ljubičasto trnje.
Zmija: Gdje ćeš se naći s njim?
Miš: Tu, gdje ova barica.
Omiljeno jelo mu je zmijska gibanica.
Zmija: Zmijska gibanica?! Nije mi po volji!
Ajde zbogom mišu.
(Zmija odlazi.)
Miš: Džaba ti, Zmijo, te pameti tvoje
kad ne znaš da grozoni ne postojeeeee…
Upomoć, to je on! To je stvarno grozon!
Grozon: Gle, miš! To mi baš treba!
Dobar zalogaj sa parčetom hljeba.
Miš: Dobar?! Nisam ti ja dobar!
Strašniji sam od svih u ovoj šumi bar!
Za mnom pođi i sam se u to uvjeri,
mene se smrtno plaše sve divlje zvijeri.
Grozon: U redu. Ti kreni prvi, a ja ću za tobom polako.
Grozon: Siktanje nekakvo čujem u lišću ispred nas.
Miš: To je zmija. Zmijo zdravo!
Zmija: Oh, užas! Mišu zdravo!
(Zmija bježi.)
Miš: Je l' vidiš? Zar nisam u pravu?
Grozon: Nevjerovatno!
Grozon: Hučanje neko čujem u drveću ispred nas.
Miš: To je sova. Sovo, zdravo!
Sova: Oh, strašno! Mišu zdravo!
(Sova bježi.)
Miš: Je l' vidiš? Zar nisam u pravu?
Grozon: Zapanjujuće!
Grozon: Tapkanje nekakvo čujem na stazi ispred nas.
Miš: To je lija. Lijo, zdravo!
Lisica: Oh, jao! Mišu, zdravo!
(Lisica bježi.)
Miš: Eto, Grozone, sad vidiš i sam!
Mene se smrtno plaše sve zvijeri koje znam.
Nego glad mi velika u crijevima larma
– tako bi mi prijala od grozona sarma!
Grozon: Od grozona sarma?! (Okrenu se i brzo uteče.)
Miš: Lješnjak – to je baš dobar zalogaj.
(Napomena: Budući da radim s đacima s govornog ijekavskog područja, priču sam za igrokaz prilagodila dječjem govoru, odnosno ijekavizirala sam je.)