antropomorfizacija / društvene mreže (Twitter) / fotografija i tekst (elementi, planovi, smisao) / hiperbola / humor / igračke / LEGO
Fotografija je duhovita. Lijepo je izvedena. Ima jasnu i vrijednu poruku. U glavnoj ulozi pojavljuju se lego-kocke, što bi moglo biti zanimljivo, privlačno, intrigantno djeci koja se sa njima igraju. Lego jeste skupa igračka, i moguće je da ih nemaju sva djeca na isti način, ali sva znaju šta je lego, i sva su imala priliku držati ih u ruci i igrati se s njima. Svakako da onda razgovor na času može obuhvatiti i pitanje jeftinih i skupih igračaka, funkcije igračaka, najdraže igračke, posuđivanja igračaka, čuvanja igračaka... Nabrajanje se može nastaviti...
Uzrast – prijedlog: 3. razred osnovne škole
Na fotografiji vidimo radni sastanak. Predavač štapom za pokazivanje pokazuje prisutnima tri tačke označene slovom X na slici ljudskog tabana na oglednoj ploči. U pozadini vidimo ćilim, noćni ormarić i nepospremljen krevet. Predavač i prisutni su lego kockice, sa različitim kapama – oficirskim, radnim, šljemom. Iznad fotografije je naslov: Oni imaju plan!
Fotografija se pojavila na društvenoj mreži Twitter 2017, na profilu Didiera Burtina, lego-umjetnika rodom iz Pariza, nastanjenog u Barceloni.
Iz komentara povodom nje saznajemo da se sličan motiv javio i nekoliko godina ranije.
Na fotografiji su zanimljive dvije stvari. Prva je kako je scena postavljena, a drugi šta nam umjetnik govori.
Scena se sastoji od dva plana. U prvom su lego kockice, za koje zaključujemo da su ljudi, jer je umjetnik na svaku od njih stavio kapu. Također, da su antropomorfizirane, vidimo i po njihovoj interakciji: jedna je predavač, ostali su publika. Lego u svojoj ponudi ima figurice ljudi, zanimljivo je zašto umjetnik nije koristio njih. Razlog je u onome šta nam želi reći.
U drugom planu su elementi iz kojih zaključujemo da se scena, predavanje, događa u spavaćoj sobi. To nas vraća na prvi, čiji je dio ploča sa slikom ljudskog tabana. Ne slučajno, ona se nalazi između kockica i sobe, na granici planova, i povezuje ih. To što kockice gledaju ima veze upravo s spavaćom sobom.
A gledaju u tri tačke na tabanu, označene znakom X, koje na taj način predstavljaju metu, ili cilj. Kocke nešto u vezi s tim tačkama trebaju da urade. Kako kocke uopšte išta mogu da urade s ljudskim tabanom. Pa tako što će čovjek koji se tek probudi stati na lego kocku! (Kome se to već nije dogodilo?) Naslov, oni imaju plan, prikazuje kockice kao da su one te koje smišljaju kako da iznenade i povrijede čovjeka, ali u stvarnosti, kocke naravno da to ne čine. Ne postoji plan, postoji nešto suprotno od plana: lijenost, zaboravnost, neodgovornost, u pravilu djeteta koje ne sprema svoju sobu. I djeteta koje ima sklonost da krivicu prebaci na druge.
Tako sad znamo da se umjetnik ovom duhovitom fotografijom obratio djeci i roditeljima koji imaju taj "problem" (a koji ga nemaju!) – rusvaj, vašar, kao da je bomba pala u dječiju sobu i kolateralno u cijeli stan.
Kocke su predstavljene kao opasne, zločeste, prijeteće, što je naravno hiperbola. A hiperbolom umjetnik hoće da isprovocira dijete koje fotografiju gleda, da i sebe vidi kao takvo. Dijete će lako izaći na kraj sa hiperbolom, shvatiće da ono nije takvo, da ono nema plan, ali će ipak shvatiti i da posljedice njegovih postupaka nisu ugodne za druge, i da je to što ne sprema igračke, to što je neuredno, pogrešno; da bi se tu nešto moglo popraviti. Da treba imati kontraplan. :-)
N. V.
antropomorfizacija / društvene mreže (Twitter) / fotografija i tekst (elementi, planovi, smisao) / hiperbola / humor / igračke / LEGO
Fotografija je duhovita. Lijepo je izvedena. Ima jasnu i vrijednu poruku. U glavnoj ulozi pojavljuju se lego-kocke, što bi moglo biti zanimljivo, privlačno, intrigantno djeci koja se sa njima igraju. Lego jeste skupa igračka, i moguće je da ih nemaju sva djeca na isti način, ali sva znaju šta je lego, i sva su imala priliku držati ih u ruci i igrati se s njima. Svakako da onda razgovor na času može obuhvatiti i pitanje jeftinih i skupih igračaka, funkcije igračaka, najdraže igračke, posuđivanja igračaka, čuvanja igračaka... Nabrajanje se može nastaviti...
Uzrast – prijedlog: 3. razred osnovne škole
Na fotografiji vidimo radni sastanak. Predavač štapom za pokazivanje pokazuje prisutnima tri tačke označene slovom X na slici ljudskog tabana na oglednoj ploči. U pozadini vidimo ćilim, noćni ormarić i nepospremljen krevet. Predavač i prisutni su lego kockice, sa različitim kapama – oficirskim, radnim, šljemom. Iznad fotografije je naslov: Oni imaju plan!
Fotografija se pojavila na društvenoj mreži Twitter 2017, na profilu Didiera Burtina, lego-umjetnika rodom iz Pariza, nastanjenog u Barceloni.
Iz komentara povodom nje saznajemo da se sličan motiv javio i nekoliko godina ranije.
Na fotografiji su zanimljive dvije stvari. Prva je kako je scena postavljena, a drugi šta nam umjetnik govori.
Scena se sastoji od dva plana. U prvom su lego kockice, za koje zaključujemo da su ljudi, jer je umjetnik na svaku od njih stavio kapu. Također, da su antropomorfizirane, vidimo i po njihovoj interakciji: jedna je predavač, ostali su publika. Lego u svojoj ponudi ima figurice ljudi, zanimljivo je zašto umjetnik nije koristio njih. Razlog je u onome šta nam želi reći.
U drugom planu su elementi iz kojih zaključujemo da se scena, predavanje, događa u spavaćoj sobi. To nas vraća na prvi, čiji je dio ploča sa slikom ljudskog tabana. Ne slučajno, ona se nalazi između kockica i sobe, na granici planova, i povezuje ih. To što kockice gledaju ima veze upravo s spavaćom sobom.
A gledaju u tri tačke na tabanu, označene znakom X, koje na taj način predstavljaju metu, ili cilj. Kocke nešto u vezi s tim tačkama trebaju da urade. Kako kocke uopšte išta mogu da urade s ljudskim tabanom. Pa tako što će čovjek koji se tek probudi stati na lego kocku! (Kome se to već nije dogodilo?) Naslov, oni imaju plan, prikazuje kockice kao da su one te koje smišljaju kako da iznenade i povrijede čovjeka, ali u stvarnosti, kocke naravno da to ne čine. Ne postoji plan, postoji nešto suprotno od plana: lijenost, zaboravnost, neodgovornost, u pravilu djeteta koje ne sprema svoju sobu. I djeteta koje ima sklonost da krivicu prebaci na druge.
Tako sad znamo da se umjetnik ovom duhovitom fotografijom obratio djeci i roditeljima koji imaju taj "problem" (a koji ga nemaju!) – rusvaj, vašar, kao da je bomba pala u dječiju sobu i kolateralno u cijeli stan.
Kocke su predstavljene kao opasne, zločeste, prijeteće, što je naravno hiperbola. A hiperbolom umjetnik hoće da isprovocira dijete koje fotografiju gleda, da i sebe vidi kao takvo. Dijete će lako izaći na kraj sa hiperbolom, shvatiće da ono nije takvo, da ono nema plan, ali će ipak shvatiti i da posljedice njegovih postupaka nisu ugodne za druge, i da je to što ne sprema igračke, to što je neuredno, pogrešno; da bi se tu nešto moglo popraviti. Da treba imati kontraplan. :-)
N. V.