alegorija / eufemizam / govorenje / komunikacija / kultura dijaloga / predrasude / sagovornik i sagovornica / slušanje
Pjesma je šaljiva, zabavna i zato đacima zanimljiva. Uz to, tekst je dobar primjer nužnosti kulture dijaloga u ostvarivanju kvalitetne komunikacije čime upozorava na osnovnu funkciju jezika – govorimo da bismo se (spo)razumjeli, a kako bi se ostvario dijalog i općenito komunikacija koja ima neku svrhu, mora se uzeti u obzir da ona podrazumijeva i govorenje i slušanje. Guske se raspravljaju i vode dijalog daleko od uspješnog jer se međusobno prekidaju, ponavljaju uvijek isto (nesposobne da konstituišu drugi, bolji argument), upadaju jedna drugoj u riječ, vrijeđaju jedna drugu i viču čime pokazuju sagovorničke osobine koje komunikaciju mogu, ukoliko ne potpuno obezvrijediti i onemogućiti, onda bar u velikoj mjeri otežati.
Pjesma može biti interesantna i ukoliko je iskoristimo u svrhu nekog oblika samorefleksije đaka, odnosno za razmišljanje o vlastitim ne tako pametnim postupcima i negativnim osobinama. Ukoliko ih ne osvijestimo, ne možemo ih ni promijeniti. Da su guske znale da svađa bez povoda nema svrhu i da je manifestacija gluposti, vjerovatno je ne bi započele.
Uzrast – prijedlog: 3. razred osnovne škole
U samom je naslovu pjesme uočljiv motiv životinja što odmah može biti signal da je pjesma koja će uslijediti alegorijskog karaktera, odnosno da će funkcionisati po principu: jedno se kazuje – drugo podrazumijeva, što i jeste slučaj, a kad životinje progovore, vidjeće se i da je basna.
Pjesma se sastoji iz tri cjeline. U prvoj jedna guska započinje prepirku, a druga je prihvata. U drugom dijelu prepirka traje do kasno u noć da bi pjesnik naprasno „izašao“ iz scene i zaključio, svojim glasom i autoritetom, da svađa traje jer guske nisu sposobne da je okončaju. Zašto nisu, to nam ne kaže izravno, ali nam je ipak dao dovoljno informacija da sami zaključimo: guske se prepiru cijeli dan bez početka i kraja, naprosto etiketirajući se riječju koja bi trebala da bude uvreda, a zapravo je činjenica, obje i jesu guske.
Kako se, međutim, radi o basni, i kako ovo mogu biti i dvije žene, onda ono što je činjenica u svijetu peradi, u svijetu ljudi je uvreda; reći osobi da je guska znači reći joj da je glupa. Za guske se vjeruje da su glupe, iako za to nema dokaza. Ta joj je karakteristika pripisana, baš kao i ovcama, jer imaju sklonost da „slijepo“ slijede vođu. (O tome đaci mogu pogledati i zanimljiv film Fly Avay Home). Radi se, dakle, o predrasudi.
Ponavljanjem (gomilanjem) riječi „guska“ ostvaruje se komični efekat. Pjesnik se smije nesposobnosti guski/žena da se između sebe sporazumiju jer se prekidaju, ljute i viču čime ovaj njihov krajnje neuspjeli dijalog implicitno govori o istoj takvoj ljudskoj (ženskoj?) nesposobnosti da se između sebe sporazumiju udovoljavajući porivu da govore i nadgovore sagovornicu bez da je čuju. Guske se ne slušaju međusobno, samim tim se i ne čuju, što ih ne sprečava da se vrijeđaju na osnovu osobine – gluposti – koju je, istini za volju, uvijek mnogo lakše uočiti i priznati kod drugoga. Optužuju jedna drugu za glupost koja im je zajednička, čime je dokazuju.
Koliko pjesma govori o ljudskoj gluposti, jednako toliko govori i o ljudskoj sujeti i nemogućnosti osvješćivanja vlastitih negativnih osobina, pri čemu je uvijek lakše uvrijediti drugoga nego podnijeti uvredu. U takvim okolnostima, guske/ljudi „među sobom / teško se objasne“ jer ih na putu ka ostvarivanju razumne komunikacije koče sujeta, međusobno nepoštovanje, spremnost na vrijeđanje, nedostatak vrlina potrebnih za uspješan dijalog i, na koncu, zaista, kada sve navedeno saberemo – glupost.
Pjesnik ne smatra za shodno da nam kaže zašto je svađa počela. Očito smatra da je i to znak gluposti, trošiti riječi bez povoda, pa samim tim i bez cilja. Reći nekome da je guska a ne glupača je stilska figura ublažavanje (eufemizam). Razlog da neko posegne za eufemizmom je „pristojnost“, „puritansko“ vaspitanje koje ne odobrava korištenje ružnih riječi. (Kao da riječima smisao ne daje kontekst, i kao da namjera, uvrijediti, nije ista, bez obzira da li je uvijena ili nije.) Pošto je i takav odnos prema jeziku glup, pjesnik i njega koristi da bi ismijao glupost. Smiješno je što guske koriste eufemizam koji ima smisla kad ga koriste ljudi, ali je besmislen kad jedna guska drugu želi ljubazno uvrijediti izrazom koji nije eufemizam nego činjenica – guske jesu guske. Pjesma uopšte ne bi bila smiješna, niti bi bila jasna, da je jedna guska drugoj rekla glupačo.
Guske nisu jedine životinje zgodne da se pozovu kao eufemizam za glupost. U našem jeziku koriste se i krave, ovce, kokoške, koze… Uglavnom domaće životinje, i uglavnom ženke. Razlog tome može biti tradicionalno „narodsko“ uvjerenje da su muškarci, pa čak i u životinjskom svijetu, pametniji. Što naravno nije tačno.
E. S.
Gvido Tartalja
Guske
Jedna guska
rekla drugoj guski
da je guska.
„Jesi: guska.
I ponavljam: guska.“
Naljuti se druga guska.
Njoj da jedna guska
kaže da je guska!
I vikne prvoj: „Gusko!
Zar ti, jedna guska,
da meni kažeš – guska.“
A prva opet: „Jesi.
Baš si guska, guska, guska.“
Tako su se raspravljale
sve do noći kasne,
jer guske među sobom
teško se objasne.[1]
Gvido Tartalja (1899 – 1984) bio je književnik, pravnik i prevodilac, autor zbirki poezije za djecu Carstvo male Srmene, Mali glumci, Oživela crtanka, Vesela zoologija, Vrabac u zabavištu, Dedin šešir i vetar...
Čitanje:
Povezuje pročitano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi.
Uočava u tekstu razliku između "dobra i zla" – moralno prihvatljivih i neprihvatljivih postupaka… motivaciju za postupke "pozitivnih" i "negativnih" likova u bajkama, basnama i pričama...
Prepoznaje stereotipe i predrasude u tekstu i gradi stav prema njima. ...stereotipe u bajkama, rodne (ženska pasivnost, ženska ljepota, muška snaga...)
Razlikuje vrstu teksta. Književne i informativne tekstove, poeziju i prozu.
Govorenje:
Sluša pažljivo, ne prekida i ne odvraća pažnju govorniku.
Shvata da se govorenjem i slušanjem ostvaruje komunikacija, da komunikacija ima svrhu: informisanje, zabavljanje, učenje.
(Učeći na primjeru lošeg dijaloga guski, đaci će moći zaključiti da su upravo to što su se guske međusobno prekidale i provocirajući uvredama odvlačile jedna drugoj pažnju, razlozi neuspješne i besmislene njihove komunikacije.)
Mediji:
Razlikuje dramske/pozorišne i televizijske žanrove.
Uvodni dio časa mogao bi se zasnivati na razgovoru o životinjama kao predstavnicima određenih osobina; znaju li učenici povezati, npr., lisicu s lukavošću, mrava s marljivošću, gusku s glupošću, itd. Slijedi čitanje teksta. S obzirom na njegovu specifičnost (ova pjesma nije tipična i pogodna za recitovanje), može se prirediti zabavna dramatizacija pjesme kako bi je đaci što bolje doživjeli, jer je dijalog temeljna stvar na kojoj će čas biti građen. Pošto će pjesma biti iskorištena da bi se đacima približila važnost kulture dijaloga, dramatizacija je dobar i motivirajući izbor. Đake treba ohrabriti na potpunu slobodu i opuštenost pri čitanju teksta, čak i njegovo proširivanje i vlastitu doradu; neke od smjernica mogu biti: Šta je prethodilo ovom sukobu guski? Na osnovu čega jedna guska drugu naziva guskom (na osnovu čega jedan čovjek drugog naziva glupim)? Šta su bili argumenti druge guske, prve okrivljene?... Neka pjesmu shvate kao igru i dijalog ožive u učionici.
Interpretacija teksta u najvećoj bi mjeri bila usmjerena ka shvatanju da tekst zapravo ne govori doslovno o životinjama nego ljudima koji vode slične dijaloge i slično se ponašaju. U vezi s tim, važno bi bilo dotaći se kulture dijaloga, na taj način i započeti razgovor o osobinama koje posjeduje dobar govornik ili govornica, a koje ne posjeduju guske. Časovi jezika i književnosti gotovo uvijek nude bezbroj mogućnosti za vježbanje aktivnog slušanja, govorenja, kulture dijaloga i izražavanja pa je tako i u sklopu časa s ovim tekstom kao nastavnom jedinicom moguće napraviti vježbu dijaloga, intervjua ili kratke jednostavne diskusije prilagođene ovom uzrastu, u kojoj bi đaci u parovima diskutirali o bilo kojoj temi koja u tom trenutku bude intrigantna u razredu, navodeći svoje argumente, ostajući strpljivi i uvažavajući sagovornike/sagovornice iako možda ne dijele isto mišljenje, ne prekidajući jedni druge dok govore i pažljivo slušajući svoga druga/drugaricu kako bi dali/dale odgovarajuću repliku. Ovakvim vježbama đaci postaju svjesni da samo tako komunikacija može imati svrhu.
Prijedlozi aktivnosti za čas:
Aktivnost: Činjenice ili mišljenja (Škola mišljenja)
Podijeliti đacima kartone sa slovima Č i M (potrebno je da na osnovu određene izjave koju čuju podignu Č ili M), npr. Guske su glupe. Guske lete...
Aktivnost: I činjenice i mišljenja
Dati đacima nekoliko pojmova za koje će da kažu ili napišu jednu činjenicu i jedno mišljenje, npr. guska, kućni ljubimci, divlje životinje, domaće životinje...
Aktivnost: Objasni činjenicu ili mišljenje
Đaci čitaju pripremljene rečenice i označuju da li se njima izriče mišljenje ili činjenica te obrazlažu svoju odluku, npr. Guska je najpametnija ptica. Bijela ajkula je najveća riba na svijetu...
Aktivnost: Po mom mišljenju
Na ovaj način se može potaknuti diskusija u razredu; npr. kompjuterske igre – da ili ne, telefoni u školi – da ili ne, domaća zadaća – da ili ne, produženi odmori – da ili ne, ja kao domaća ili divlja životinja…
Razgovor nakon diskusije (Šta smo primijetili? Jesu li i tvoje ideje važne? Kako smo reagovali na mišljenje koje je bilo drugačije od našeg? Da li je bilo neslaganja? Da li smo razumjeli šta su nam drugi željeli reći? Kako smo rješavali problem? Kako smo razgovarali (koje riječi, na koji način smo se obraćali drugima)?
Aktivnost: O dokazima – vrste dokaza, tvrdnje, brojke, citati, svjedočanstva, priče, kauzalnost – od uzroka do posljedice, i obrnuto.
Aktivnost: Analiza dokaza
Dokazi su u vezi s temom / nemaju nikakve veze s temom; dokazi su nedovoljni/dovoljni da potkrijepe temu; dokazi su vjerodostojni ili ne.
Aktivnost: Kako pridobiti (uvjeravanjem) druge za svoje mišljenje?
Npr. Moje mišljenje u jednoj rečenici. Dokazi kojim potkrepljujem mišljenje. Zašto bi se neko trebao složiti s mojim mišljenjem.
Učitelj/učiteljica može koristiti jednu ili više aktivnost i povući paralelu s guščijim načinom razgovora.
Kako je već navedeno, pjesma nudi priliku za autorefleksiju đaka i promišljanje o vlastitim osobinama pa bi tome također mogao biti posvećen jedan dio časa. Važno je potencirati razgovor o vrlinama i dobrim stranama svakog od đaka jer je taj postupak iznimno motivirajući, ali je jednako važno biti svjestan i mana i na taj način o sebi graditi realnu sliku. Đaci bi, zajedno s učiteljem ili učiteljicom, mogli navesti po jednu svoju osobinu za koju smatraju da bi je u budućnosti trebali nastojati popraviti, pri čemu treba istaći da su mane, kao i vrline, nešto što svi/sve posjedujemo i na čemu se tokom čitavog života radi.
Korelacija: Priroda i društvo, Odjeljenska zajednica