(fizičko i ismijavanjem) / afrikati / pravilan izgovor / trauma
Smijeh
Nikada veća količina smijeha nije nastala u učionici slušajući neko književno djelo kao što je tog dana kada sam đacima čitala Zeca sa govornom manom. Način izgovora, a i ja koja to izgovaram, spustili su sve barijere, koje često stoje između nas, nas koji kao sve znamo, i njih, nesigurnih, preplašenih koji se trude zadovoljiti sve naše zahtjeve.
Nema boljeg načina da se opusti dječiji govorni aparat i time olakša izgovor glasova od smijeha.
Prvi razred osnovne škole važan je trenutak u kojem ćemo govoriti o strahu i traumi koja je zadesila zeca, upravo zbog strahova s kojima se prvaci suočavaju promjenom sredine, dolaskom novih ljudi u njihovo okruženje, susretom sa novim zahtjevima, ali i zbog saosjećanja prema muci drugoga.
Zecu traumu stvaraju lovci, kao i psi koji im vjerno služe. Trauma koju doživljava zec može da se liječi. Đaci uče da ovakvu traumu liječi psihijatar. Otvaramo pitanje kakve traume još postoje, ko ih stvara, a ko liječi. Šta kod njih izaziva strah, čega se plaše, šta ili ko im pomaže?
Dok pravilno izgovaraju glasove, kako bi pomogli zecu, učimo ih da osjete druge i da im pomognu.
Promjene koje donosi prvi razred otvaraju važna pitanja poput: kako osigurati mjesto u grupi, kako se dokazati među vršnjacima i odraslima. Često uslijede načini reagovanja koje mi odrasli osuđujemo, ali ih se ne odričemo. Jedan od njih je ruganje.
Zecu, osim traume koju doživljava, ostaje i posljedica mucanja koja ga dalje uvodi u novi problem, okruženje mu se ruga. Ruganje mu otežava rješenje problema, sa posebnim akcentom da to ruganje čini grupa. I to nas dovodi do pitanja „normalnosti“, šta je to normalno, a šta ne. U kojem momentu će naše ponašanje, sposobnosti, sklonosti biti izložene ruganju, pod kojim uslovima će nas većina prihvatiti, ko postavlja pravila igre i zašto to radi.
Lovci sa puškama i psima dolaze u šumu da ih love, njih sirote zečeve.
Otvaramo i pitanje, šta misle o lovu, kao zabavi za čovjeka. Kako se čovjek odnosi prema životinjama u njihovom okruženju?
Mogu li ovakvi tekstovi doći bez ličnog tereta ili izražene potrebe da osjećamo druge, teško.
Dakle, Skraćeno (Zašto ovaj tekst):
Tekst obiluje humorom, nema boljeg načina za opustiti dječiji govorni aparat i time olakšati izgovor afrikata.
Tekstom otvaramo pitanja traume, strahova i kako se nositi sa njima.
Važna stvar je razgovor o podsmijehu (lošem smijehu) i njegovom uticaju na druge i drugačije.
Nameće se i pitanje: Ko treba da se stidi – zec sa govornom manom ili lovci?
I na kraju razgovaramo o odnosu čovjeka prema životinjama, čovječijoj potrebi da iz zabave lovi životinje.
Uzrast – prijedlog: 1. razred osnovne škole
Pjesma je izrečena glasom i iz perspektive zeca. Lirski subjekt u njoj iznosi iskustvo vlastite traume, izazvano životnom ugroženošću. Ono što je lovcima i psima zabavno i normalno, zecu je strašno. Promjenom perspektive Stanisavljević poziva čitaoca da promijeni i svoj pogled na lov. Zec smiješno govori – šuška, ne izgovara afrikate – i takav pobuđuje u čitaocu simpatije; ali ne samo izgovorom, nego i spremnošću da se suoči sa svojim problemom, otvorenošću kojom o njemu priča.
U pjesmi učestvuju tri kolektivna aktera: ljudi (lovci), psi i zečevi. Zec koji govori nalazi se usamljen naspram svih, jer je ugrožen dvostruko: od nasilnika lovaca i pasa, ali i od drugih zečeva, koji mu se smiju. Na ovaj način je ruganje grupe ili kolektiva pojedincu zbog mane izjednačeno sa fizičkim nasiljem, oboje bi nam trebalo biti neprihvatljivo, ukoliko nam je stalo do zeca koji govori.
Zec obećava da će ići kod psihijatra da traži pomoć, ali nije sigurno da će je dobiti. Zaista, šta psihijatar može da „smatra“? Hoće li naučiti zeca da govori pravilno, ili da se ne boji pušaka i laveža? Možda psihijatar smatra da on ne može trajno riješiti problem; da rješenje nije u terapiji nego u preventivi. Drugačije: treba spriječiti nasilje grupe na slabijim.
S. V.
Miodrag Stanisavljević
Zec sa govornom manom
Doziveo sam strasnu traumu
Kad su u nasu sumu
Dosli lovci da love
Nas sirote zecove.
Zalajase kerovi strasno
I grmnu lovceva puska
I vidite rezultat:
Poceo sam da suskam.
Za mene kao zeca
To je velika nesreca
Jer svi drugi zeci
Pravilno izgovaraju reci.
Odlucih zato da se lecim
Da pravilno govorim reci
Da mi se ne smeju zeci
I ceo rod pseci.
Ovako vise ne ide!
Sutra vec – casna rec! –
Idem kod psihijatra
Da vidim sta on smatra.[1]
Miodrag Miša Stanisavljević (1941, Srednja Dobrinja, Požega, Srbija) bio đak generacije Užičke gimnazije, uređivao je školski časopis, poslije pisao pjesme, kritike, drame, za djecu i odrasle. Kad se pobunio protiv rata, ostao je bez posla na državnoj televiziji, i onda je radio kao stolar i prodavao je svoje stoličice na uličnoj pijaci. Sve što je napisao može se pročitati na internetu.
Čitanje:
Povezuje pročitano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi.
(Učenici će moći objasniti svoja iskustva vezana za strahove, traume i razlučiti koji postupci im olakšavaju život u okruženju. Razviće odnos prema sebi, svojim potrebama kao i drugim živim bićima.)
Razvija empatiju prema likovima koji trpe nepravdu ili nasilje. (Učenici će kroz sadržaj pjesme uočiti osjećaje drugih, koji imaju problem. Razvijaće empatiju prema drugom i drugačijem.)
Govor i slušanje:
Izgovara glasove tačno i razgovijetno. (Učenici će moći pažljivo slušati govor uzor. Učenici će pravilno izgovarati glasove – afrikate.)
Čitamo pjesmu koju je napisao Miodrag Miša Stanisavljević, a pjesma se zove Zec sa govornom manom.
Učiteljica čita
Sta je smijesno?
Želite li da malo pričamo o ovoj pjesmi?
Šta se desilo zecu? (Preplasio se lovaca i poceo da suska). Šta kaže zec kako se to zove? Da li se neko sjeća tog dijela teksta? (Doziveo sam strasnu traumu). Trauma? Šta je trauma? (Trauma je kada nam se desi nešto baš strašno i poslije toga se dugo osjećamo loše.) Da li si doživio/la traumu? Ko je zecu uzrokovao taumu? (Lovci) Pa kakvi su lovci u ovoj pjesmi? Šta misliš o lovu, inače? A šta bi rekao_la za zeca?
Šta misliš o psima u tekstu i njihovom smijehu? Kakav je to smijeh? Da li je smijeh uvijek dobar?
Kako se osjeća zec? Da li si se ti nekada osjećao postiđeno? Kada? Zašto?
Sada nam reci ko ovdje treba da se stidi?
Ko će pomoći zecu da riješi svoj strah? (psihijatar) Ko je psihijatar? Kada idemo kod psihijatra?
Bojiš li se ti nečega? Smatraš li da ti neko može pomoći? Ko je to?
Možeš li ti nekom pomoći? Kako?
A možeš li pomoći zecu? Hoćeš li mu pomoći da pravilno izgovori riječi? Koje riječi zec ne izgovara kako treba? Imaš li ti riječi koje te muče?
Zajedničko recitovanje 😊(recitovanje u grupi, paru, samostalno)