igra / pjesma / proljeće / skakanje / sloboda / stih / trčanje / Veliko i malo slovo c / zabava
Cipelice nepadice je pjesma koja je melodična i ritmična. Kod čitatelja, ili slušatelja, budi želju za kretanjem i igrom, za odlaskom u prirodu, boravkom kraj rijeke. Pjesnik nas vodi od ulice do šumice pa preko livadice do rječice.
Cipelice nepadice su za djecu posebno privlačne i magične, jer danas djeca dosta svog vremena provode u zatvorenom prostoru, a vani su isključivo u pratnji i pod nadzorom, bez mogućnosti slobodne igre. Djeci su potrebne cipelice nepadice da bi mogla trčati samo radi slobodnog trčanja i slobodne igre. Potrebno im je da zamisle cipelice nepadice, cipelice trkačice, cipelice poskočice koje će ih odvesti do cvijeća i proljeća, u kojima će se moći slobodno igrati. Tko ne bi volio takve cipelice?
Uzrast – prijedlog: 1. razred osnovne škole
Pjesma se sastoji od dvanaest kratkih stihova. Od dvanaest stihova devet ih se rimuje: cipelice, poskočice, trkačice, nepadice, ulice, šumice, travice, rječice, livadice. To pjesmi daje poseban ritam, koji kao da oslikava ritam trčanja ili poskakivanja. Pjesničke slike se nižu jedna za drugom što dodatno podsjeća na trčanje i brzo kretanje. Pjesma poziva na igru. Pjesnik traži cipelice u kojima se ne može pasti. Cipelice u kojima će slobodno trčati i koje će ga odvesti do šumice, travice, rječice, livadice i do cvijeća. U posljednja dva stiha se javlja drugačija, ali jednostavna i djeci bliska rima, cvijeća, proljeća. Djeca je lako uočavaju. Tu se otkriva i konačna želja pjesnika, želi potrčati sve do proljeća koje je i inače simbol života, poslije hladne i duge zime.
A. D.
Kasim Deraković
Cipelice nepadice
Obućaru,
daj napravi cipelice,
cipelice poskočice,
cipelice trkačice,
cipelice nepadice.
Da potrčim niz ulice.
Da potrčim do šumice,
do travice,
do rječice,
do beskrajne livadice.
Da potrčim sve do cvijeća,
da potrčim do proljeća.[1]
Pre(ne)poznate riječi:
obućar – čovjek koji pravi ili popravlja cipele
[1] Kasim Deraković, Cipelice nepadice u: Zehra Hubijar, Leptir i cvijet, čitanka za 2. razred devetogodišnje osnovne škole, Izdavačka kuća Tugra, Sarajevo, 2005., str. 120.
Kasim Deraković je rođen 1939. godine u Doboju. Završio je učiteljsku školu u Derventi i zatim studirao književnost u Banjaluci. Radio je kao novinar i urednik. Objavio je više knjiga poezije: Trave na asfaltu, Lirski govori o Titu, Muzika za igru, Nepriznati anđeli, Ljubavi, pređi u ptice te nekoliko zbirki pjesama za djecu: San vodoskoka, Srebrni konjanik, Zlatna ocjena... Umro je u Doboju 1990. godine.
Čitanje:
Čita brzinom koja odgovara brzini govora, oba pisma (latinicu i ćirilicu). (Prepoznaje slovo C u riječima.)
Povezuje pročitano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi. (Razgovor o igri i slobodi)
Razlikuje vrstu teksta. Književne i informativne tekstove, poeziju i prozu.
Pisanje:
Koristi oba pisma, rukom, štampanim slovima. (Učenik/ca će prepoznati slovo C i naučiti ga pisati.)
Poznaje i koristi osnova pravopisna i gramatička pravila i koristi ih u odgovarajućim prilikama. (Veliko slovo na početku rečenice; točka na kraju rečenice)
Govorenje:
Izgovara glasove tačno i razgovijetno. (Glas C)
Sluša pažljivo da razumije smisao izrečenog. Sluša s ciljem da uoči ponavljanja, nelogičnosti, važne informacije, da zapamti i ponovi. Sluša pažljivo, ne prekida i ne odvraća pažnju govorniku. Traži dopune ili objašnjenja za ono što nije dobro čuo ili razumio.
U kakvim ste cipelicama danas došli u školu? Pokažite mi.
Kakve su to cipele? Kako ste došli u školu: hodajući, trčeći, poskakujući...?
Za što služe vaše cipele? Jesu li vaše cipele trkačice, hodalice ili poskočice? Kako biste im dali ime? Zamislite da su vaše cipele cipelice skakalice. Ustanite i pokažite mi kako skakuću vaše cipelice. Želite li čuti pjesmu o cipelama?
Nakon mog čitanja pjesme, interpretiramo pjesmu kroz pitanja:
Kakve su cipele u pjesmi? Tko će ih napraviti?
Kakve sve pjesnik cipele želi? Kamo će ga cipelice odvesti?
Volite li vi provoditi vrijeme u šumi na livadi ili pored rijeke?
Kojem se godišnjem dobu veseli pjesnik?
Biste li vi htjeli imati ovakve cipelice nepadice?
Na koje mjesto biste željeli da vas cipelice odvedu?
Ponovno čitamo pjesmu.
Koliko stihova ima pjesma? Kojim slovima završava većina stihova?
Koji glas čujemo na početku riječi cipela? Navedite još neke riječi koje počinju glasom c.
Gdje se sakrio glas c u riječi maca? A gdje je c u riječi zec?
Djeca uočavaju glas c na različitim pozicijama u riječima.
Slovo je znak za glas koji izgovaramo. Pokazujem uzor slovo i tražimo slovo c na školskoj slovarici. Uočavamo da se veliko i malo slovo pišu isto i da je razlika samo u veličini slova.
Pišem veliko i malo slovo c na školskoj ploči.
Djeca pišu „čarobnim prstićem“ slovo c po zraku, a zatim po školskoj klupi.
Učenici će dobiti veliko i malo slovo c na papiru. Svi trebaju izrezati slova i zalijepiti ih u svoje bilježnice. Učenicima se posebno naglašava smjer pisanja slova.
Učenici pišu slovo u svoje bilježnice.
Pišem riječi cvijet, maca, vic na ploču. Uočavamo slovo c u riječima. Prepisuju riječi u svoje bilježnice.
Pišemo rečenicu: Cica ima crne cipele. Podsjećam djecu da na početku rečenice pišemo veliko početno slovo, a na kraju moramo staviti točku.
U završnom dijelu sata crtamo cipelicu kakvu bi željeli imati ili mjesto na koje bi nas cipelice mogle odvesti.
Korelacija:
Tjelesni i zdravstveni odgoj
Likovni odgoj