U udžbeniku Naš jezik za deveti razred autorice Amire Džibrić u izdanju Bosanska riječ Sarajevo lekcija o vulgarizmima stala je u tri proste rečenice: Vulgarizmi su prisutni u razgovornom stilu. To su nepristojne i neprimjerene riječi. Dakle, moraš ih izbjegavati. Primijetim to kada sa učenicima obrađujem razgovornu leksiku. Posebno me iznervira što za vulgarizme nema niti jednog primjera kao ni zadatka u radnoj svesci. Za posuđenice, žargonizme, dijalektizme, arhaizme, neologizme primjera i zadataka ima, ali su vulgarizmi samo usputno spomenuti uz naredbu da se izbjegavaju. Odličan pristup tinejdžerima, nema šta, zabraniti im nešto a da se do kraja ni ne objasni šta je to zapravo.

Čega se Amira stidi?

Iznervirano pitam učenice i učenike šta misle zašto nema nijednog primjera za vulgarizme u udžbeniku. Zato što smo još mali, kaže jedna. Možda nas žele zaštititi od nepristojnosti, dopuni je druga. Kako mali završavate osnovnu i slušate svakodnevno psovke? pitam dok osjećam kako me ljutnja obuzima iz petnih žila. Šute. Još više iznerviran pitam kakva je to škola koja spašava i štiti od života. Djeca me gledaju zbunjeno. Spuštam loptu i počnem objašnjavati ono čega se Amira Džibrić očito stidi.

– Šta su vulgarizmi?

– Uvredljive riječi, odgovori jedna učenica.

– A šta je tu uvredljivo?

Gledaju me blijedo.

– Da li riječima možemo povrijediti nekoga?

– Da.

– Pa da li je onda to vulgarno, a ne riječi same po sebi?

– Jeste, zaključuju gromoglasno.

– Dobro, šta sve spada u vulgarizme?

– Psovke.

– Osim psovki?

Opet šute.

– Spadaju li u vulgarizme i pogrdni nazivi za određene društvene skupine?

– Da.

– Koga sve vrijeđamo i na koje načine?

Djeca se crvene, obaraju poglede, smijure.

– Da li je Cigan vulgarna riječ?

– Jeste, jer vrijeđa.

– Tako je, ne kažemo Cigan nego Rom.

– Peder? pita stidno učenik.

– I peder je uvredljiva riječ, kažemo homoseksualac.

Djeca me gledaju kao da smo otkrili Ameriku.

– Nije uredu da nekog vrijeđamo, zar ne. A kada vas neko naziva pogrdnim imenima, kažete li tom nekome da vam takva šala ne odgovara?

– Ne kažemo!

– E pa, vaša je dužnost da kažete, a ne da trpite. Ne treba da trpite šalu koja vam ne prija. I loša šala, dakle, može biti vulgarna ako vrijeđa nečija osjećanja.

Djeca potvrđuju klimanjem glava. S obzirom da smo na prethodnom dijelu časa govorili o žargonima, pitam ih koja je razlika između žargona i vulgarizma.

Šute.

– Hajde razmislite, ako smo rekli da riječima možemo nekog uvrijediti, u čemu bi bila razlika? Razlika je što žargonizam ne mora nužno imati lošu namjeru.

– Recimo, kada kažem pogledala sam mrak film, to znači super film i ne vrijeđa nikog, kaže jedna učenica.

– Tako je, žargonizam ne mora uvijek imati negativnu konotaciju, dok vulgarizam uglavnom ima.

Djeca slušaju šitove?

Za zadaću im zadajem da iz omiljene muzičke numere zabilježe primjere posuđenica, neologizama, žargonizama, vulgarizama. Svjestan sam kakvu muziku slušaju, pa želim da im na njihovom terenu objasnim ono čega nema u udžbenicima, ali ima itekako u životu. Naredni čas se većina stidi da pročita pjesme koje je analizirala jer obiluju vulgarizmima. Sveske poturaju meni i naglas čitam stihove koje onda skupa komentiramo: Moke je još dodao i to da se strankinje praskaju pravo i da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo; Pišonja, ovdje se nešto čudno događa, sve je puno drogiranih pedera.

Kao vulgarizme u pjesmama Zabranjenog pušenja prepoznaju: praskati, jebavati i peder. U istim pjesmama prepoznaju i žargonizme autentičnije i življe negoli one navedene u udžbeniku: drot, prifurati, masakrirati, stari, dernek, frajer, treba, starci, jaran, raja.

Većina je, kako sam i bio pretpostavio, na čas došla s tekstovima Jale Brata i Bube Corellia čije pjesme na YouTube-u imaju preko stotinu miliona pregleda. Stide se sami da izgovore, pa opet naglas ja čitam sljedeće stihove: U sate sitne, kurave radi cvaje krvare na sred hitne; umalo dao život, a ma jebo te život kada sranje je živo i jebo te havere, gdje su iza mene kada me boli, kada nebo je sivo; kurve u bloku, s njihovih guzova vuko sam koku; mogu jebat pičku koju god hoću naduvan cijeli dan lupam se noću; kad ne dobijem milom dobit silom ću karam repere ko kurve što glume finoću.

Iz samo jedne pjesme pod nazivom 22 sarajevskog repera Jale Brata prepoznali smo osam vulgarizama: kurave, jebo te život, sranje, kurve, guzovi, jebati, pička, karati. Zaključujemo da rep muzika obiluje vulgarizmima i da oni u ovoj vrsti muzike često imaju funkciju iskazivanja određenog bunta i pobune te da u njima psovke imaju ekspresivnu vrijednost jer slikovito, kako pokazuje i naš primjer, dočaravaju osjećaj razočarenja u prijatelje i život.

Fetiš je ono kad se napalimo

Kada jedan učenik pročita stih: Da li znaš kakav ti pakaš imaš bebo raspravljamo da li je pakaš vulgarizam ili žargonizam.

– Šta smo rekli jučer da pravi razliku između žargonizma i vulgarizma? pitam, na što jedna od učenica odgovara: Meni se ne bi dopalo da mi se neki mladić tako obraća, meni je to zato vulgarizam.

– Ali, nastavniče, brojnim trebama bi se to dopalo, dopuni je brže-bolje dječak.

Šutim jer je učenik upravu, a nemam toliko vremena da sada objasnim zašto se pojedinim djevojkama ovakav način oslovljavanja dopada. Cilj ovog časa je da čujemo i objasnimo riječi koje djeca slušaju svakodnevno kroz popularnu muziku. Dolazim do pokrivene učenice koja nije uradila zadaću jer ne sluša muziku.

– Nikakvu muziku ne slušaš?

– Pa muzika koju slušam ne sadrži nikakve vulgarizme niti žargonizme.

Siguran sam sto posto da blefira i da sluša istu muziku kao i cijeli razred, ali mudro pedagoški kažem da za naredni čas zabilježi primjere leksike koju smo radili iz priče iz čitanke po izboru. Naredni čas i ona dolazi s pjesmom Jale Brata i Maye Berović, te mi i ona potura svesku da ja čitam. Pitam ih čega se stide, već drugi čas spominjemo vulgarizme i nije se nebo sručilo na nas, to su samo riječi, u čemu je problem?

Učenica drhtavim glasom navodi primjer vulgarizma kuja, žargonizama: paliti klub, izdominirati, kao i niz posuđenica: VIP, klub, runda, Ferrari Testarossa, Givenchy, fetiš. Kada je već spomenula, pitam ih znaju li šta je fetiš. Opet se crvene i stide. Sva sreća u razredu uvijek ima jedan spreman da izgovori ono što drugi misle, pa Harun govori da je fetiš ono kad se napalimo.

Primjera: nula

Jala Brat i Buba Corelli su izvukli moj čas o vulgarizmima; da sam se oslonio samo na udžbenik, propao bih ko Grčka. Moja prednost je ta što sam mlad i što nemam predrasudu prema materijalu za učenje, ali pitam se kako starije kolegice i kolege objasne djeci vulgarizme, ako imaju isti pristup kao i autorica udžbenika.

Provjerio sam još nekoliko udžbenika: Moć jezika D. Nenadoviča i A. Vešović-Ivanović, Bosanske riječi autorica A. Hadžihrustić i A. Mujkanović, priručnik Z. Zekić iz 1998. i Naš jezik M.Minića iz 1984. Primjera, slovima, ukupno: nula.

Metodika zatupljivanja

Djeca su, čini mi se, po prvi put na mom času čula objašnjenje zašto su vulgarizmi uvredljive riječi i šta je tu loše. Također, čitajući tekstove omiljenih pjesama ogoljene bez muzike uvidjeli su koliko su ti tekstovi isprazni i banalni. Stvarnost je oblikovana u jeziku i najveću dužnost kao nastavnika maternjeg jezika smatram predočiti i objasniti djeci načine na koje je ta stvarnost, između ostalog, i jezički satkana. Tako je za mene lično od vulgarizma mnogo veća pizdarija udžbenik jezika koji naređuje, a ne objašnjava. Takav udžbenik kod djece može da njeguje samo zatupljenost, neupućenost, stid – malograđanski moral, nikako slobodu i razigranost, kako u jeziku tako i u životu.